Neki ljudi kažu da ne možemo jer je islam okrutna vjera, a neki smatraju da možemo”, kaže bivša nastavnica engleskog jezika koja će odgovore potražiti u razgovorima s muslimankama razne dobi i porodične pozadine, a na temu je podstakla vlastita porodična situacija, piše “Jutarnji“.
“U svijetu u kojem muslimanke nemaju pravo glasa, ili se govori u njihovo ime, ili ih se ogovara, korisno je razgovarati sa ženama iz prve ruke”, kaže Baig.
Njena porodica nisu praktični muslimani, ali odgojena je jako strogo. Sad, prije nego što sama počne odgajati djecu, htjela je saznati leži li razlog te strogosti u vjeri i saznati nešto više o tuđim iskustvima.
“Nisam smjela raditi mnoge stvari koje su radili moji vršnjaci, kao što je odlazak na školske izlete, spavanje kod prijateljice ili nošenje školske suknje. U to doba nikad nisam preispitivala u čemu je stvar – vjeri, kulturi ili jednostavno u mojim roditeljima – ali što sam bila starija, to me više zanimalo. Djevojkama koje danas odrastaju možda je još teže. U vijestima slušaju svakakve stvari o muslimankama i s druge strane Britankama, kao da ne možete biti i jedno i drugo”, rekla je Mehreen koja smatra da je vjera “osnažila kao ženu”.
Prepričava poznatu raspravu između oca i kćeri tinejdžerke. Kćeri nije jasno zašto je otac tako strog kad su u pitanju izlasci i njezin društveni život, ali on ne popušta. Priznaje da previše brine, da pretjeruje, ali to su njegova pravila. Nakon što joj uslovljava da se do osam sati navečer vrati kući i nakon njenog prijedloga da to bude ipak ponoć, nalaze se na pola puta – mora u 22 sata biti u krevetu. Ali, rasprava se nastavlja i ona protestira da nikad nije bila buntovna osoba i da se kad god izađe, redovno svakih pola sata javlja da je sve u redu. Njemu to nije dovoljno.
Međutim, Mehreen (28) otkriva da ovo nije bila svađa između neke nepoznate tinejdžerke i oca. To se dogodilo njoj, 28-godišnjoj ženi koja ima dobar posao i dosta prijatelja, ali igrom slučaja još uvijek živi s roditeljima u Londonu. Nakon što se nije snašla u ulozi nastavnice, pokrenula je blog i počela raditi kao TV voditeljica, a širem je gledateljstvu u Velikoj Britaniji postala poznata nakon što je snimila dokumentarac o vlastitoj obitelji, odnosno o tome što znači biti nezavisna muslimanka u Britaniji danas.
Snimajući film susrela se s različitim životnim pričama, od žena koje ne mogu pobjeći iz nesretnih brakova, preko muslimanki koje se osjećaju snažno upravo zahvaljujući religiji, do onih koje su zbog strogih pravila izgubile vjeru i napustile islam.
Na svom putovanju kroz živote brojnih žena i muškaraca s kojima se susreće Mehreen, ona pokušava naći odgovor na pitanja: “Mogu li biti snažna nezavisna žena i dobra muslimanka? Ili mi islam ne pruža tu mogućnost?”
Mehreen voli uske haljine i minice, a za selfieje pozira s puno šminke. Iako su njeni roditelji liberalni, otac je često izluđuje. “Ponekad me njegova pravila dovode do ludila. On kaže da su to muslimanska pravila. Ali koga ja onda zapravo slušam i poštujem? Svog oca ili religiju”, pita se.
Više se puta već susrela s osudom okoline zbog svog izgleda iako se smatra praktičnom muslimankom koja redovno moli i posti. Osuđuju je čak i neki članovi šire porodice. “Biti muslimanka nije uvijek lako. Ponekad mi se čini da svi imaju mišljenje o tome kako bih trebala živjeti svoj život. Najveći su sukobi oko odjeće. Ljudi mi govore da sam loša muslimanka, ali ako je odjeća ono najgore na meni, onda sam mirna”, kaže.
Tu je i činjenica što je sa 28 godina još uvijek neudana, a za njenu zajednicu to je već poodmakla dob za osnivanje porodice. Roditelji joj još ne dozvoljavaju da odseli i osamostali se jer tome, smatraju, treba prethoditi vjenčanje: “Tvoj muž će onda preuzeti dužnost brige o tebi.”
Međutim, Mehreen nije sigurna ni želi li se udati: “Upoznala sam puno žena koje nakon vjenčanja više nisu ni sjena onih djevojaka koje su bile prije. Ne želim biti ta djevojka.” Uprkos svemu, ne može se pomiriti s činjenicom da se uda za muškarca koji nije musliman.
Nakon brojnih razgovora s muslimankama u raznim situacijama, ponovno se vraća problemu s ocem i ideji preseljenja iz roditeljskog doma. Pronalazi li odgovor na svoje pitanje koje se proteže kroz čitavi dokumentarac? Zaključak će vjerovatno izvući svako za sebe jer ionako ovisi o posmatraču više nego o pripovjedaču.
