Zbog trostrukog ubistva koje se dogodilo u Lukavcu, Hadžija je osuđen na 24 godine zatvora. U KPZ Zenica Hadžija je “odležao” 16 godina robije ostatak kazne od 8 godina izdržava u Tuzli, prenosi “Tuzlanski“…
Fikretova priča počinje 1997. godine kada dolazi u sukob s četvericom lokalnih momaka od koji su trojica bila braća. U to vrijeme Fikret je u Lukavcu bio vlasnik restorana u koji su često kako on kaže navraćala tri brata zbog kojih su ostali gosti napuštali objekat.
“Drvosječe se tu, neškolovano, uđu u restoran s litrom u ruci, a na nogama čizme rudarke. Kad se oni pojave ostali gosti kulturniji izađu odmah napolje“, priča Hadžija.
Kako bi izbjegao sukobe Hadžija odluči da proda restoran i posveti se nekom drugom poslu, ali tu nije bio kraj. Problemi su trajali nekoliko godina.
“Prodam restoran, imao sam nešto stoke kući i taman da se može živjeti. Imao sam plan voditi normalan život jer nikada ranije nisam ni najmanji skuob za zakonom imao“, kaže sagovornik “Slučajeva-X” i dodaje da se sve u njegovom životu promijenilo 2001. godine kada je na ulici iz čista mira pretučen i izboden nožem.
“Isti ti što su mi dolazili u restoran i kvarili posao bez ikakvog povoda su me pretukli na ulici, izboli nožem i šutali nogama kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je u tom trenutku naišta i spasili su me. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti za ono što su mi napravili a to je bio pokušaj ubistva. Svi su dobili krivične prijave ali nijedan nije odgovrao pred zakonom“, priča Fikret Hadžić iz Lukavca.
To što niko nije odgovarao Fikreta je kako kaže boljelo više od povreda koje su mu nanesene.
“Kada sam shvatio da nema kazne za njih napisao sam pismo Vrhovnom sudu u kojem sam tražio da budu kažnjeni makar sa po 10 KM za ono što su mi uradili ili ću da ih pobijem. Tako je i bilo. Moja pisma nisu izgleda bila ozbiljno shvaćena“, prisjeća se Hadžija koji je godinu dana čekao trenutak da se osveti napadačima.
“Prvi maj je bio 2002. godine. Pogledao sam dvogledom i vidim svi na okupu kod jedne prodavnice. Njih četverica što su me tukli i još neke osobe. Obučem kaput, u rukav smjestim pušku sa skraćenim kundakom i krenem. Kada sam došao povikaše ‘Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati’ kažem im pa i nećete.
Prvo ih ranim da ne mogu bježati, doduše četvrti je pobjegao njega je samo dragi Bog spasio i njega bi ubio. Tu ih ubijem i evo sad sam tu gdje jesam. Život su mi upropastili“, kaže ovaj zatvorenik.
Haždija je prvo nakon sudskog procesa bio nepravosnažno osuđen na 21 godinu zatvora zbog trostrukog ubistva, a onda sudija zbog pisma dodaje na kaznu još tri godine zatvora.
“Kad smo došli kod sudije izvati on ono pismo gdje sam rekao kako ću ih pobiti ako ne budu kažnjeni i kaže sudija evo ti zbog ovog još tri godine, vodite ga“.
Ovaj osuđenik priča kako je život iza rešetaka dno dna i da je znao šta je zatvor vjerovatno da ne bi uradio to što je uradio iako zbog samog čina ne pokazuje kajanje.
“Šta da radim ja sam to svjesno uradio i nema sad nazad. Čekao sam godinu dana da im se osvetim i pobijem ih, četvrti se izvukao i ne pomišljem kad izađem da se i njemu svetim. Da ih je pravosuđe kaznilo zbog toga što su me napali i pretukli ništa od ovoga vjerovatno ne bi bilo“, poručuje Hadžija.
