Dao joj je kolač i rekao da joj to šalje mladić koji je stajao nekoliko metara dalje. Karla se upoznala sa svojim udvaračem koji joj se učionio kao fin momak.
Predstavio joj se kao prodavac automobila, a nakon kratkog i prijatnog razgovora, razmijenili su brojeve telefona. Nekoliko sedmica kasnije, mladić je pozvao Karlu. Pozvao ju je na piknik i da se provozaju njegovim novima automobilom.
– Kada sam vidjela taj skupocjeni automobil nisam mogla da vjerujem svojim očima. Čak je ubijedio moju majku da me pusti da me izvede. Kupovao mi je cipele, slatkiše, bio je pravi džentlmen. Poslije nekoliko sedmica, sve se promijenilo. Prisilio me je da počnem da se bavim pros*itucijom – kazala je Karla novinarima.
Naredne četiri godine njenog života bile su pravi pakao. Silovanja su bila svakodnevna i brutalna, nerijetko praćena teškim batinama.
– Makroi su me tukli kablovima, lancima i štapovima. Bilo je ljudi koji su mi se smijali što sam plakala. Morala sam da žmorim da ne gledam šta mi rade – kazala je Karla i dodala da je među nasilnicima bilo i sveštenika, sudija i policajaca koji su umjesto da ih štite često i sami napadali. Jednoga dana u hotel koji je bio njihova “stalna baza“ uletilo je tridesetak policajaca. Istjerali su sve makroe napolje i zatvorili zgradu. Karla se ponadala da je spašena.
– Mislila sam da je konačno kraj, ali horor se nastavio. Policajci su nas zatvorili u sobe, natjerali nas da se skinemo gole i snimali nas kamerama. Prijetili su da će snimke poslati našim porodicama ukoliko ne uradimo sve što kažu, a onda su nas silovali. Imala sam samo 13 godina, a bilo je i djevojčica koje su tek napunile 10 – rekla je Karla. Kao i sve djevojke koje su prošle kroz ovaj pakao, Karla je radila od 10 ujutru do ponoći pune četiri godine. Tokom svog zarobljeništva, rodila je djevojčicu. Tada je imala 15 godina, a makro joj je uzeo bebu i zabranio joj da je viđa.
Spas je došao 2006. godine u vidu antiterorističke jedinice koja je razbila grupu makroa u kojoj su bili i njeni tlačitelji.
Bori se protiv sek*ulanog ropstva
Nakon nekoliko godina terapije, Karla je odlučila da svoje pakleno iskustvo iskoristi da podigne svijest o trgovini ljudima i seksualnim robinjama i koliko je to veliki problem u Meksiku zapravo.
Procjenjuje se da u toj državi svake godine oko 20.000 žena padne u ruke krijumčara koji ih potom sek*ualno i fizički izrabljuju. Većina proživi isti horor kao Karla, a mnoge budu i ubijene.
(avaz.ba)
