AKO netko zna važnost trenutka – to su svakako fotografi kojima je posao uloviti trenutak koji će najbolje dočarati pravo stanje stvari, ma koliko god ona ponekad bila bolna i nestvarna. Zna to dobro Andy Whelan, fotograf i otac koji je snimio ovu prebolnu fotografiju iza koje stoji još bolnija priča. To je najteža fotografija koju sam ikada snimio, ali želim vam je pokazati, želim da svijet vidi kako izgledaju djeca koja boluju od neizlječive bolesti u trenutku kada vam liječnici saopće vijesti da više nema nade. “Moja djevojčica je toliko već propatila, a sada kažu da joj je ostalo još tjedan dana života.”, napisao je bolnu poruku tata Andy, piše “Index“.
Njegova malena Jessica u dobi od četiri godine započela je svoju bitku za život od zloćudnog neuroblastoma u uznapredovalom, četvrtom stupnju.
“Nije me briga što će ljudi reći na ovu fotografiju, ja sam je snimio, to je naša tragična stvarnost uhvaćena u trenutku najveće boli. To je sirova fotografija okrutne stvarnosti s kojom se svakodnevno susreću mnoga djeca i njihove obitelji. Ovo je prizor koji je mnogima mučan i stran, ali nama toliko već svakodnevan i toliko čest. To je prava slika prokletih tumora, okrutnih bolesti od kojih djeca umiru u mukama, a da mi roditelji, koji bi im trebali biti pomoć i utjeha, doslovno ne možemo učiniti ništa da im barem umanjimo bol. Moja je djevojčica već umorna od svega, više ne želi ni da je grlimo. Gura nas od sebe ma koliko je god boljelo.
Pogledajte, ovo je stvarnost koja se odvija iza zatvorenih zidova diljem svijeta. Ovo je slika koju ne može opisati nijedna riječ. Njene suze koje se slijevaju niz njen vrat od tuge, nemoći i boli. Njene napete krvne žile već su doslovno izvirile iz prozirne kože njenog nejakog tijela, njena bolna grimasa koja kaže da jednostavno više ne može”.
“Ne želim uznemiriti javnost ovom fotografijom, ali želim da što više ljudi vidi surovu stvarnost koju djeca s karcinoma prolaze, u pravom kontekstu u kojem ih proživljavaju – da vidite kako to stvarno izgleda. da vas potaknem na razmišljanje i na djelovanje. Iako nitko ne može učiniti mnogo za oboljelu djecu, možemo učiniti barem to da podignemo svijest – da ne ignoriramo, da pomognemo kako i koliko možemo, jer dječje bolesti, kao i sve ostale vrste karcinoma, vape za dodatnim istraživanjima, a za sve to treba i novaca i truda i svakako bolja svijest društva.
Prije nego je mojoj malenoj dijagnosticiran teški oblik tumora nadbubrežne žlijezde (izlječiv samo ako se otkrije u ranoj fazi) i ja sam bio tip koji je ignorirao sve vezano uz takve crne vijesti. I ja sam bio onaj koji je mislio da se to nama jednostavno ne događa. Sve dok se nije dogodilo i otvorilo mi oči da takve priče stvarno ne bismo trebali ignorirati. Ma koliko god bolne bile i koliko god slike bile tužne. Nemojmo ignorirati činjenicu da sve više djece obilijeva od tešklih dijagnoza. Učinimo nešto da kao društvo probudimo svijest o potrebi i potpori istraživačima da se još intenzivnije bace na istraživanje bolesti i pronalazak lijekova.
Ako će ova fotografija poslužiti da ljudi dobro razmisle o tom zlu i, ako ništa drugo ne ignoriraju činjenicu da se ovo može dogoditi svakom djetetu – onda je moj mali cilj postignut. Za nas, za moju kćer, sada je nažalost prekasno, ali zbog druge djece, preklinjem vas, učinite nešto da se što prije nađe način za izlječenje. Nijedna obitelj ne bi trebala proći sve ovo što smo prošli mi.”
