Zdravlje

Biološka vrijednost – Namirnice koje zamjenjuju meso

Napisao admin

Riječ je o gljivama koje zovu šumskim mesom, jer pored prijatnog ukusa i mirisa, posjeduju izuzetnu biološku vrijednost. Kada poželite jelo od mesa, ne morate uvijek da birate između svinjetine, teletine i ostalih vrsta.


Meso (Foto: ilustracija)

Mesa, doduše ne životinjskog ali gotovo isto kvalitetnog, ima i na drugom mjestu, naglašavaju nutricionisti. Riječ je o gljivama koje zovu šumskim mesom, jer pored prijatnog ukusa i mirisa, posjeduju izuzetnu biološku vrijednost.

Sadrže čak 91 odsto vode, imaju mineralne sastojke, a posebno kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe, magnezijum i vitamin B2, D i C, kao i celulozu. Međutim, biološki su posebno vrijedne zbog bjelančevina koje sadrže važne aminokiseline.

Zanimljivo je da svježe pečurke poseduju dva odsto bjelančevina, a sušene 22! Ipak, sa pečurkama u ishrani trebalo bi da budu oprezne osobe sa stomačnim tegobama, jer se njihove belančevine teže vare, ali su zato odlično sredstvo protiv holesterola i pročišćavaju krv.

Konzumiranje 100 grama pečuraka dnevno tokom sedam dana, snižava nivo holesterola za čak 12 odsto, pokazale su naučne studije.

Grupa ispitanika koja je za isto vrijeme jela oko 60 grama butera dnevno, povećala je holesterol za čak 14 odsto.

A kontrolna grupa, koja je jela istu količinu maslaca sa 100 grama pečuraka, smanjila je holesterol za četiri procenta.

Osim pečuraka, žitarice su takođe dobra zamjena za meso. Predstavljaju važan izvor kompleksnih ugljenih hidrata, biljnih belančevina, dijetetskih vlakana i vitamina. Budući da bjelančevine žitarica oskudevaju esencijalnim aminokiselinama, trebalo bi ih kombinovati sa bjelančevinama životinjskog porijekla kao što su jaja, mlijeko i mliječni proizvodi.

Blagodeti dijetetskih vlakana (mekinje) kao dobrog regulatora probave poznate se od davnina, ističu nutricionisti. Ali, ni sa njima ne treba pretjerivati, jer celuloza, zbog fitinske kiseline, ometa apsorpciju gvožđa, kalcijuma, cinka i bakra. Najbolje je zato da se unose zajedno sa mlijekom.

Među žitaricama kod nas je najrasprostranjenija pšenica, a u svijetu pirinač, koji je veoma hranljiv.

Može da se služi kao predjelo, prilog uz glavno jelo, ali i kao desert. Beli polirani pirinač siromašan je vitaminima i mineralima, zbog čega bi ga trebalo kombinovati sa mesom i hranom bogatom vitaminom C.

Integralni pirinač je kvalitetniji, ali sadrži fitinsku kiselinu, a bjelančevine su siromašne esencijalnim aminokiselinama. Za osobe alergične na gluten (belančevinu pšenice) pirinač je ne samo hrana, već i lijek.

Od pirinča može da se napravi veoma ukusna poslastica, kao što je koh. Za njega je potrebno osim 200 grama pirinča još i litar mlijeka, 200 grama suvih šljiva, 100 grama šećera, 3 jajeta, sok i korica od limuna, vanil šećer i cimet. Opran pirinač stavi se u provrelo mlijeko i kuva dok ne postane gusta kaša.

Zatim se žumanca umute sa šećerom, i u tu smjesu doda korica limuna, prohlađen pirinač i snijeg od bjelanaca. Pripremi se pleh, dobro podmazan uljem i posut prezlama, i u njega stavlja red pirinča, pa red suvih šljiva. Peče se u dobro zagrejanoj rerni 45 minuta, i ohlađen servira uz voćni sok.

Voće zbog važnih hranljivih i zaštitnih sastojaka važno je da u ishrani bude zastupljeno tokom cijele godine. Voćni i grožđani šećer organizmu daju veliku energetsku vrijednost. Zbog visokog sadržaja vitamina C, A i B, voće ima i ljekovito dejstvo, pa ga je najbolje koristiti u svežem obliku, bez termičke obrade.

cure.ba

Komentari

komentara