Ilustracija (Foto :Cure.ba)
Među autorima koji su se bavili uticajem interneta na životno funkcionisanje pojedinca ne postoji konsenzus, a rezultati njihovih istraživanja se ne podudaraju. Dok jedni tvrde da internet komunikacija učvršćuje mreže njihovih korisnika, drugi su stanovišta da ovakva komunikacija dovadi do smanjenja učestvovanja u realnom društvenom životu. Kod jednog broja osoba preveliko korišćenje interneta utiče na mentalno zdravlje i socijalni život i može dovesti do opsesije na račun drugih aspekata života i do razvoja zavisnosti.
Aktuelno važeće psihijatrijske klasifikacije bolesti ne sadrže ovu kategoriju bolesti, ali postoji jasna namjera da nova američka klasifikacija mentalnih oboljenja, koja je u fazi pripreme, uvrsti ovaj oblik zavisnosti u dijagnostičku kategoriju pod nazivom “Kibernetski poremećaj”. Kritičari ideje o dijagnostičkoj kategoriji internet zavisnosti smatraju da suština problema potrebe za dužim boravkom na internetu, ako zaista postoji, su razni oblici psihičkih problema, kao što su depresivnost, anksioznost, nisko samopoštovanje i sl., problem na poslu, u porodici, organski zdrastveni problem i sl.
Kako god posmatrali, bilo da je prvo prisutna psihička smetnja pa onda internet zavisnost ili obratno, neminovno je da se može razviti problem “kibernetskog poremećaja”, tj. zavisnosti od interneta. Jedan od ključnih pokazatelja razvoja zavisnosti od interneta je vrijeme provedeno u internet komunikaciji. Istraživači smatraju da više od 20 časova nedeljno provedenih na internetu predstavlja zavisnost. Pokazatelji koji nam mogu sugerisati da se radi o pretjeranoj “konzumaciji” interneta su: preokupiranost internetom predstavlja najveći izvor zadovoljstva u životu osobe; manje angažovanja u odnosu sa prijateljima i prekid društvene komunikacije; osjećaj praznine, depresivnost i razdražljivost; žudnja da se sve više i više vremena provodi za računarom; nedostatak sna i veliki umor; slabiji rezultati u školi ili na poslu; uvjerenje da su informacije koje se pronađu na internetu jedine valjane i bolje od podataka dobijenih od strane stručnjaka.
Prevarili ste se ako ste pomislili da ću proglasiti internet faktorom koji doprinosi samouništenju. Internet komunikacija pruža veliki broj informacija, brzih i korisnih usluga, omogućava komunikaciju sa velikim brojem ljudi, čak sa onima koji su hiljade kilometara daleko od nas, pospješuje kreativnost i inovativnost. Internet je lako dostupan, jednostavan i zabavan. On se može koristiti u različite svrhe za druženje na društvenim mrežama, učenje, provođenje slobodnog vremena itd. Integrisanje intereneta u komunikaciji može omogućiti učesnicima da dijele lične perspektive i stavove, znanja i iskustva, kao i koncept ideja za diskusiju. Društveni krug nije više ograničen na geografsku lokaciju te, iz tog razloga, osobe koje su prostorno udaljene, koje zbog bolesti borave u kući mogu na internetu da razgovaraju, što za njih predstavlja važan oblik komunikacije.
Sajber–komunikacija razvija osjećaj nezavisnosti, dok sa druge strane ostavlja mogućnost pristupa ličnim informacijama, tako da nedobronamjerne osobe mogu saznati adresu na kojoj neko živi, broj telefona, imane prijatelja i druge lične podatke.
Internet sve više postaje ključno mjesto za rješavanje raznih problema, od samopomoći do zlostavljanja. Mnogi ljudi pristupaju stranicama kao što su grupe za podršku, informacije iz oblasti medicine, naročito psihijatrije, i ostvaruju kontakt sa raznim organizacijama. Iako veliki broj informacija može biti od koristi, nerijetko se desi da i te kako šteti. Ne tako mali broj „internet konzumenata“ prihvata sve napisano zdravo za gotovo, pa ima pojedinaca koji na taj način preuzmu ulogu “sam svoj psihijatar“, oni znaju koja medikamentozna terapija je za njihove tegobe najefikasnija, nadalje znaju i od koje bolesti boluju, a nerijetko se dešava da nakon što pročitaju neki novi savjet ili iskustvo na internetu odmah prisvajaju baš simptome o kojima je bilo riječi.
Dakle, pored nekritičnosti, internet predstavlja zamku za površnost, usvajanje pogrešnih informacija i „copy-paste sindroma“.
Zabrinjavajuće je da su na internetu sve više prisutne diskusije o samopovrijeđivanju, samoubistvu i ubistvu. Nadalje, postoje informacije kako biti seksualno aktivan, kako napraviti eksploziv, bombu, kako trgovati drogom, kako se uzgaja marihuana i o drugim nezakonitim radnjama.
Djeca naročito, a i odrasli, su izloženi nezdravim emocionalnim sadržajima preko interneta te sajber-bezbjednost postaje važan aspekt savjetovanja. Potrebno je obrazovati roditelje i djecu o bezbjedonosnim načinima sajber komunikacije, u cilju stvaranja zdravih društvenih odnosa. Zadatak koji se nameće pred stručne radnike je kreiranje strategija koje se bave sajber-komunikacijom i pomažu u prevenciji i rješavanju problema uzrokovanih internet komunikacijom. Roditelji i nastavnici mogu zajedno sa djecom da raspavljaju o pristojnosti internet sadržaja, preispituju upotrebu interneta i demonstriraju korišćenje softvera u pozitivne svrhe.
Internet komunikacija može promijeniti socijalne, kulturne, intelektualne, ekonomske i druge aspekte naših života, ali samo uz pravilnu upotrebu i valjane smjernice može prdstavljati potencijal za lični razvoj.
cure.ba
