Žena ( Foto: Cure.ba )
Pretpostavimo da ste vanzemaljac poslat na Zemlju da živi s ljudima. Posmatrate njihovo ponašanje i pišete studiju poput antropologa koji proučava daleko pleme.
Šta bi vanzemaljac antropolog primjetio kod ljudske rase? Vjerovatno bi bio zbunjen činjenicom da je većina ljudi puna nemira, da se osjećamo nelagodno kada nismo uposleni ili zauzeti i da nam je nemoguće da samo – budemo. Moglo bi da ga zbuni koliko vremena provodimo pod teretom teskobe, briga i drugih negativnih emocija. Čudio bi se vjerovatno i našoj potrebi da akumuliramo sve više materijalnog boreći se za viši status i uspjeh, iako nas to često ne dovodi do zadovoljstva.
Stranci iz druge galaksije vjerovatno bi zaključili da nešto nije u redu s ljudima: ukratko, da patimo od neke vrste psihološkog poremećaja.
Stiv Tejlor profesor psihologije na Univerzitetu Lids Metropolitan i autor knjige ‘Back To Sanity — Healing The Madness Of Our Minds’ (Povratak zdravom razumu – Isceljenje ludila naših umova), kaže da bi vanzemaljac bio u pravu.
Tejlor kaže za Daily Mail da smo svi pomalo ludi, ali da toga nismo svjesni. Ludilo definiše kao razlog zbog kog fokusiramo svoju pažnju izvan nas i stalno ispunjavamo život aktivnostima poput zavisnika kome treba stalna doza. Zbog toga ne možemo da pronađemo zadovoljstvo, što izaziva razdor u odnosima, i što nas podstiče da tražimo sreću i ispunjenje van sebe samih, u bogatstvu, uspjehu i moći.
Ime ovog psihološkog poremećaja? Tejlor ga zove humania – ljudsko ludilo. Loša vijest glasi da svi pokazujemo simptome. A dobra? Da postoji lek.
Zavisni od televizije i Facebooka
Dolazite kući s posla i otvarate ulazna vrata. Nakon napornog dana, tišina i praznina u domu čini vam se neprijatnom pa najpre uključujete radio. Čak i tada osjećate kao da vam nešto nedostaje; osjećate potrebu vam da pažnju zaokupi nešto drugo. Tako ćete posegnuti za časopisom, telefonom, upalićete televizor, priključiti se na Facebook.
Studije pokazuju da prosječna osoba danas pred televizorom provede 28 sata nedeljno. Zašto? Zato što je televizija još uvek najbolji način da pažnju usmjerimo van sebe.
Primarna funkcija televizije je da nas stavi u stanje mentalnog sna kako bismo se iskrali iz stvarnosti i sadašnjosti i kako se ne bismo morali da se suočimo sa svojim mislima i životima.
Uz drogu i alkohol, ovo je takođe način bjega. Ali što više pokušavamo da pobegnemo od svojih misli i stvarnosti, osjećamo veći nemir i tjeskobu.
Hronična briga
Od čega vam misli beže? Kao eksperiment, prestanite da čitate ovaj članak i zatvorite oči. Nakon nekoliko sekundi, vjerovatno ćete postati svesni kako vam misli zuje daleko unutar uma. Pustite ih da teku dva minuta, a zatim ponovo pomislite na prvu stvar koje ste bili svjesni. Vjerovatno ćete biti zaprepašćeni brojem različitih misli koje su vam protutnjale glavom i čudnog pletiva koje su stvorile. Ta stalna struja misli ponekad može biti prijatna; dok ležimo na plaži, na primer, možemo ponovno da oživimo lijepe događaje i veselimo se budućim.
Ali neće dugo proći dok misli ponovo ne postanu negativne. Brige, sjećanja i crna scenarija proletjeće vam kroz glavu i osjetićete nemir i nelagodu.
Paradoksalno, osjećamo tjeskobu čak i kad ne postoji ništa opipljivo zbog čega bi trebalo da budemo zabrinuti. Ponekad mislimo: “Ja to ne zaslužujem, ne bi trebalo da budem sretan”, ili ‘Ne mogu to da učinim, znam da će poći po zlu” ili “Ona je privlačnija/uspešnija/sretnija od mene, zašto ne mogu da budem poput nje?”
Mnogi od nas provode svoje živote “negde drugdje”, u nemogućnosti da posvete sadašnjosti punu pažnju. Koliko ste puta videli turistu kako nešto fotografiše, a da i ne gleda spomenik?
Provešćemo najveći dio života u stanju odsutnosti, razmišljajući o prošlosti ili budućnosti. Uz BlackBerry, eBook Reader, iPad, pametne telefone, iPod, stalno smo u mogućnosti da budemo na nekom drugom mjestu umjesto da budemo upravo tu gde jesmo. U davna vremena ljudi su mirno sjedili u vozu ili na autobuskoj stanici, a sada je stvarnost samo povremena prisutnost, slučajna pozadina beskrajnog izbora zabave koja nam prolazi pred očima.
Često nismo prisutni u komunikaciji s ljudima koje susrećemo tokom dana. Ne poklanjamo punu pažnju svojim partnerima, prijateljima, porodici. Gledamo kroz njih, slušamo ih na pola uha, klimamo i istovremeno razmišljamo o poruci ili statusu koje ćemo napisati.
To izaziva probleme u našim odnosima jer se naši partneri, kolege i prijatelji osjećaju potcenjeni. Mi im zapravo govorimo: “Ti nisi vrijedan moje pažnje.”
Život u budućnosti
Drugi razlog zbog kog nismo prisutni je stalna potreba da gledamo napijred. To nam ne pomaže da u stvarima više uživamo, jer je to samo jedna od strategija za bjeg od sadašnjosti.
Mnogi ljudi cio svoj život temelje na planiranju budućnosti u bezglavoj trci kako bi postigli svoje ambicije i ciljeve.
U svojim životima prebacuju pažnju s jednog događaja na sljedeći. Čim se vrate s jednog odmora, rezervisaće drugi.
Međutim, postoji jedan problem s budućnošću: ona, naime, u nekom trenutku postaje sadašnjost i obično ne ispunjava očekivanja.
Kada vaš godišnji odmor ili posebna noć koju ste planirali napokon dođe, vi na leđima nosite onu istu anksioznost u svom umu.
Želim, želim, želim i opet, želim
Mnogi od nas provode život tražeći bolji status i bogatstvo vjerujući da novcem možemo da kupimo put prema sreći. Spremni smo da idemo jako daleko kako bismo dobili materijalne stvari koje nam stvarno ne trebaju. Mnogi imaju jaku želju da postanu slavni i uspešni, drugi pokušavaju da zasluže poštovanje drugih noseći skupu odjeću, razmećući se statusnim simbolima, izlascima na prava mjesta i ponašajući se na određeni način.
Zašto to radimo? Kad se osjećamo nelagodno i nezadovoljno iznutra, instinktivno tražimo spoljašnje stvari koje će pokušati da ublaže našu nelagodu. Ipak, ushićenje zbog nekog osvojenog lažnog cilja ne traje dugo. Bez obzira koliko imamo, nikada nam nije dovoljno. Ako ste mislili da će vas četverosobni stan zadovoljiti, sad se čudite što želite još veći. Mislite ste da ćete se zbog napredovanja osjećati važno, a zapravo se osjećate prazno kao i obično.
Povratak zdravom razumu
Uprkos razornom djelovanju, ova vrsta ego ludila nije duboko ukorenjena i nije trajna, jer svi možemo da preduzmemo korake da povratimo osećaj jednostavnosti, blagostanja i harmonije, jednostavno one trenutke kada smo potpuno zadovoljni u sebi.
Kako to možemo da učinimo?
Najpre isključite televizor, savetuje Tejlor. Morate da učinite svjestan napor da provedete vrijeme sami sa sobom, u svom mentalnom prostoru, čak iako vam je to na prvi pogled neprijatno. To znači da morate da se odvikavate od faktora koji vam remete pažnju, a to možete učiniti jednostavno smanjujući vrijeme provedeno uz televiziju, internet ili u šopingu. To može značiti da ne palite radio u kuhinji i da ne šaljete poruke dok ste u tramvaju.
Vodite ljubav
Postoji mnogo aktivnosti koje su korisne u stišavanju neugodnih misli: sport, plivanje, šetnja u prirodi, slušanje muzike, ples, joga ili seks. Sve to može dovesti do osjećaja sklada. U tim momentima, osjećaj je dobar.
Tuširajte se
Vežbe meditacije pomažu. Evo jedne jednostavne: kada ste pod tušem, pokušajte da razmišljate samo o vodi na tijelu.
Ili se, umesto čitanja novina ili razgovara uz obrok, koncentrišite na miris i ukus hrane. Opustite se svakog dana 20 do 30 minuta.
Angažujte se
Drugi glavni uzrok našeg ego ludila je osećaj odvojenosti od ostatka svijeta. Taj osećaj odvojenosti stvara osećaj nepotpunosti, a jedan od načina da ga prevladate jeste uspostavljanje veza s drugima i prirodom.
Pokušajte da pomognete drugima. Istraživanja su pokazala da nas altruizam čini srećnijima. Kad smo dobri, čini nam se da smo povezani s nečim većim i taj osjećaj je samonagrađujući.
cure.ba
