Na licima prolaznika primjetna je zebnja. Pomiješani su tuga i bijes. Naročito onih koji su poznavali nesretnu djevojku. Prijatelji, nastavnici osnovne škole koju su sve troje pohađali, kolege u kompaniji „Alma Ras“, službenici u Općini… sa suzama u očima prisjećali su se Arnele. Samo riječi hvale za nju su imali. U vrijeme naše posjete kompaniji „Alma Ras“ završavala je prva smjena. I ona je trebala biti tu. Prazno je bilo mjesto za kojim je do jučer radila.
Njena najbliža kolegica Semra Sokolar jedva izusti dvije rečenice.
– Ne vjerujem da su joj to uradili. Trebale smo biti na proslavi 8. marta, Dana žena, sljedeće sedmice. Nje više nema, ne mogu – kaže Semra i vrati se svom poslu.
Šef smjene Edin Kundak priča da je Arnela bila djevojka za primjer.
– Nikada ništa nije pogriješila, nikada niko nije imao zamjerku na njen rad. Svi smo potreseni – govori Kundak.
Nakon pogona, susreli smo se s njenom prvom rodicom Anelom Đogić. Zamolila nas je da ne idemo na vrata Arneline kuće jer njena majka “nema snage da diše“.
– Tuga nas je ophrvala sve. Odrasle smo zajedno. Nedostaje njen osmijeh. Arnela je bila radna djevojka. Radila je sve poslove, pomagala svojim roditeljima. Kupila sijeno. Vozila traktor. Nije se stidjela ničega. Ne mogu da se pomirim s tim da je nema – govori njena rodica plačnim glasom.
U Osnovnoj školi „Olovo“ muk. Bivši direktor Rifet Sokolar i Arnelin nastavnik kaže da se stidi reći da pripada zajednici, društvu u kojem se dogodio ovakav zločin. Još teže mu pada što je poznavao i ubice koji su bili njegovi učenici kao i Arnela.
– Stidim se! I Avdija i taj Muriz su bili naši učenici kao i Arnela. Avdija je kao dijete bio problematičan. Kabadahija pravi. Stalno je zadirkivao djevojčice, rano je pokazivao „zrelost“ u tom smislu. Ovaj drugi je bio povučen dječak, ali se vidjelo da je odgajan batinom. I onda dijete navikne na batine, sve mu postaje normalno – prisjeća se bivši direktor ove škole.
Velika žalost
Kada je došao red da kaže nešto o Arneli… Dvominutna tišina.
– Pahuljica. Jedna od boljih učenica. Žao mi je, nemam riječi da opišem koliko mi je žao – kaže na kraju Sokolar.
avaz
