Do nedavno, znanstvenici su smatrali da odrasli nemaju smeđu masnoću, no tijekom posljednjih par godina pronađena je vrlo mala i oskudna količina, veličine žličice, u vratu i gornjem dijelu leđa kod mnogih odraslih ljudi. Ovo je vrlo važno jer smeđa masnoća, za razliku od poznatije bijele masnoće, je metabolički aktivna. Eksperimenti s miševima su pokazali da je potrebno da je šećer izbačen iz krvotoka da bi počeli sagorijevati kalorije i održavati unutrašnju temperaturu tijela.
Sličan proces se odvija i kod ljudi. Nova studija, publicirana u sedmom mjesecu od strane Američkog društva za dijabetes, u suradnji s Nacionalnim institutom za zdravlje istražila je utjecaj kontroliranih klimatskih uvjeta spavaćih soba u kojima je spavalo pet mladih muškaraca volontera kroz nekoliko mjeseci. Mladići su tijekom dana živjeli svoje standardne živote, no navečer bi se vraćali na spavanje u institut. Sva jela, uključujući ručak su im bili osigurani kako bi održali pravilno unošenje kalorija. Spavali su ispod provjetrenih laganih plahti.
Za vrijeme prvog mjeseca, istraživači su održavali temperaturu sobe 24˚, smatrajući da neutralna temperatura neće potaknuti reakciju tijela. Sljedećeg mjeseca, temperaturu soba su smanjili na 19˚, za koju su istraživači smatrali da će u malim okvirima stimulirati smeđe masno tkivo (ali ne i da će izazvati drhtanje, što je inače standardna reakcija na nižim temperaturama). Slijedeći mjesec, temperatura soba je ponovo vraćena na 24˚, kako bi ukinuli sve efekte iz hladnije sobe, i na kraju posljednji mjesec, temperaturu su povećali na 27˚. Tijekom eksperimenta šećer u krvi, razine inzulina i unos dnevnih kalorija je praćen, isto tako nakon svakog mjeseca količina smeđe masnoće je mjerena.
Hladna temperatura, kako je istraživanje pokazalo, promijenila je njihova tijela znatno. Ono što je najviše iznenadilo, nakon nekoliko tjedana spavanja na temperaturi od 19˚, muškarci su skoro duplo povećali volumen njihove smeđe masnoće. Njihova osjetljivost na inzulin, koji je pod utjecajem promjena šećera u krvi, se poboljšala. Promjene su se blago poboljšale no ta promjena je značajna, tvrdi Francesco S. Celi, jedan od istraživača i profesor na Virginija Commonwealth univerzitetu.
“Ovo su sve zdravi mladi muškarci, no samim tim što su spavali u hladnijoj sobi dobili su metaboličke prednosti u odnosu na ostale, koje bi mogle s vremenom smanjiti njihov rizik prema dijabetesu i ostalim metaboličkim problemima. Također su potrošili i nekoliko kalorija tijekom spavanja u hladnoj sobi (ipak ne toliko da bi to rezultiralo gubitkom kilograma kroz tih nekoliko mjeseci). Metabolička poboljšanja su se poništila nakon nekoliko tjedana spavanja na temperaturi od 27˚, zapravo zaključak je da su mladići imali još manje nego pri prvom skeniranju.”
Poruka ovih istraživanja, kako Celi kaže:
“Kako bi snažno potaknuli svoj metabolizam spustite nekoliko stupnjeva temperature u svojim spavaćim sobama. Moja sobna temperatura, a isto tako i temperatura u mom uredu ima još jedanu beneficiju – skraćuje sastanke. Očigledno je da smanjenje temperature našeg okoliša pospješuje određene mehanizme o kojima se do sada nije puno pisalo i raspravljalo.”
Spavanje u hladnoj prostoriji ili tuširanje hladnom vodom stvara stalno povećanje unutrašnje temperature tijela što doprinosi jačanju našeg imunološkog sustava i ubrzavanju metabolizma naročito u trenucima kada se opuštamo (spavanje ili pak tuširanje i kupanje).
atma
