Riječi su to Dr Josepha Mercole, poznatog američkog liječnika „zviždača“, kojeg mnogi nazivaju i guruom alternativne medicine.
Zamislite da se putnički zrakoplov srušio, a bilo je i smrtnih slučajeva. Možete biti sigurni da bi taj nesretni događaj bio naslov svake velike novine. Međutim, mi imamo ekvivalent od 8-10 nesreća zrakoplova SVAKI DAN u kojima svi umiru – od raka.
Gotovo dva milijuna amerikanaca dobivaju dijagnozu karcinoma svake godine – jedna od tri osobe će biti „pogođena“ dijagnozom raka u nekom periodu života, unatoč masivnom tehnološkom napretku tijekom posljednjih pola stoljeća.
Dok zapadna medicina nije bliže pronalaženju “lijeka za rak”, rak je narastao u svjetsku epidemiju nevjerojatnih razmjera. Statistički podaci govore sami za sebe:
– u ranim 1900-im, jedan od 20 ljudi je razvio karcinom
– u 1940-im, jedan od 16
– u 1970-im, jedan od 10
– danas, jedan od tri!
Prema statistikama, očekuje se dijagnosticiranje oko 1.66 milijuna novih slučajeva karcinoma u 2013. Ako ukupni postotak smrtnosti pada, zašto su stope incidencije još uvijek u porastu? Odgovor je jednostavan: 40-godišnji “Rat protiv raka” je bila farsa, piše Atma.hr.
Epidemija karcinoma je san za farmaceute, a njihove kampanje kako bi utišali slučajeve izlječenja raka su bile oštre, što je priča dobro ispričana u dokumentarnom filmu „Rak: Zabranjeni lijekovi“.
Mašinerija karcinoma
Molimo Vas da razumijete da je karcinom veliki posao. Industrija karcinoma ne troši gotovo ništa od svojih milijarde dolara teških sredstava za istraživanje na učinkovite strategije prevencije, kao što su prehrambene smjernice, vježbanje i obrazovanje o pretilosti. Umjesto toga, ulijeva novac u „tretiranje“ karcinoma, ne njegovo spriječavanje ili izliječenje.
Zašto bi pucali u svoju kravu muzaru? Zašto, ako mogu održati svoju dobro podmazanu Mašineriju karcinoma i dalje zarađivati goleme profite na lijekovima za kemoterapiju, radioterapiju, dijagnostičke postupake i operacije.
Prosječni pacijent u USA, oboljeo od karcinoma, potroši oko 50.000 $ u borbi protiv te bolesti. Kemoterapijski lijekovi su među najskupljima, mnogi su u rasponu od 3000 $ do 7000 $ za mjesečnu opskrbu.
Ako industrija karcinoma pruži lijek, njihova baza pacijenata odlazi. Ima li više smisla držati stalni dotok pacijenata oboljelih od raka – živima, nego bolesnima i da dolaze po još?
Kako je ovo društveno čudovište nastalo?
Farmaceutska industrija je u partnerstvu s American Medical Association (AMA), a sve s genijalnim planom da preuzme zdravstveni sustav u tri brza, jednostavna koraka još od ranih 1900-ih. Ukratko, plan je išao nekako ovako:
Međunarodni bankari koji posjeduju farmaceutske i kemijske korporacije su zadobili kontrolu nad medicinskim sustavom obrazovanja prije 100 godina.
Dali su bespovratna sredstva AMA-i i vodećim medicinskim fakultetima u zamjenu za mjesta u njihovim upravama i mogućnost da kontroliraju politiku kompanija.
Konačno, pametno su implementirali svoju kontrolu nad gotovo svakom državnom kontrolnom agencijom koji ima veze s medicinom.
“Da se nisi USUDIO izliječiti ikoga!”
Unatoč golemim količinama novca koji se slijevaju u istraživanja raka danas, dva od tri bolesnika s rakom će biti mrtvi u roku od pet godina nakon što dobiju sve ili dio standardnog paketa odnosno svetog trojstva liječenja raka: operaciju, radioterapiju i kemoterapiju. To ne iznenađuje kada uzmete u obzir da su dva od ova tri tretmana kancerogeni sami po sebi! Jedna studija je pokazala da kemoterapija pomaže tek jednom od svakih 20 ljudi koji je prima.
Tijekom posljednjih stotinu godina, broj prirodnih tretmana liječenja raka su razvijeni i uspješno se koriste za liječenje pacijenata u SAD-u i drugim zemljama. Svi se oni žestoko diskreditiraju, ušutkavaju i guraju pod tepih od strane medicinskog monopola, s ishodima da su neki liječnici i istraživači napadnuti, diskreditirani, poslani u zatvor i profesionalno uništeni jer su se usudili prkositi medicinskom establišmentu.
U cilju zaštite liječničkog monopola, svako održivo prirodno liječenje se susreće s masivnim protivljenjem farmaceutske i medicinske industrije. Farmaceutske tvrtke nemaju interesa za prirodne lijekove koje ne mogu patentirati – jer ometaju njihov dotok prihoda. Oni će ići – a i otišli su – na ekstremne mjere, kako bi se spriječila istina o učinkovitim prirodnim tretmanima (jer su konkurentske prijetnje) i da oni prodru u javnost.
FDA (Food and Drug Administration) je sada, zahvaljujući PDUFA (Prescription Drug User Fee Act), prvenstveno financirana od strane farmaceutskih tvrtki i saučesnik je u tom procesu. Oni ograničavaju tržišno natjecanje s prirodnim tretmanima i lijekovima pod krinkom zaštite javnosti, a stvarnost je da samo žele zaštiti profit farmaceutskih tvrtki.
atma
