U svjetlu ovog izvanrednog otkrića, evidentno je da su sjemenke grožđa učinkovitije u liječenju raka u kasnoj fazi nego što je to slučaj s liječenjem kemoterapijom. Ne samo da je potrebno sve manje i manje ekstrakta za ubijanje stanica raka, on je u mogućnosti djelovati na stanice koje su postale otporne na lijekove, što kemoterapiju čini beskorisnom.
Istraživački tim je vršio svoje eksperimente na linijama kolorektalnog karcinoma koje predstavljaju sve faze bolesti. Iako je obično potrebno mnogo više kemoterapija da bi se uništile stanice raka u IV. stadiju za razliku od II. stadija, upravo je bilo suprotno s ekstraktom sjemenki. Molly Derry, doktorski kanditat iz laboratorija sa Sveučilišta u Coloradu, otkriva:
“Potrebno je manje od polovice koncentracije ekstrakta za suzbijanje rasta stanica i uništavanje 50% stanica u IV. stadiju, nego što je to bilo potrebno za postizanje sličnih rezultata u II. stadiju. Stanica raka debelog crijeva može imati više od 11.000 genetskih mutacija – razlike u odnosu na DNK kod zdravih stanica. Tradicionalne kemoterapije mogu ciljati određenu mutaciju, a kako rak napreduje više se mutacija događa. Ove promjene mogu dovesti do otpornosti raka na kemoterapiju. Nasuprot tome, mnogi bioaktivni spojevi u ekstraktu sjemenki grožđa su u mogućnosti ciljati na više mutacija. Što je više mutacija raka, to je ekstrakt efikasniji.”
Studija je provedena u Centru za rak Sveučilišta u Coloradu i objavljena je u časopisu “Cancer Letters”. Istraživanje je provedeno na staničnim kulturama raka debelog crijeva, a ne na živim bićima i ono je upravo ono za čim žudi moderna medicina. Ranija istraživanja su dokumentirala da sjemenke grožđa uništavaju rak, a ova studija je otkrila mogući način na koji se to događa.
Ekstrakt sjemenki grožđa efikasno uništava stanice raka čak i u kasnim stadijima, bez uništavanja zdravih stanica.
Naučnici smatraju da ekstrakt sjemenki grožđa uzrokuje oksidativni stres koji dovodi do programirane stanične smrti poznate kao apoptoza.
Molly Derry navodi:
“Već neko vrijeme znamo da bioaktivne tvari iz sjemenki grožđa selektivno ciljaju mnoge vrste stanica raka. Ova studija pokazuje da mnoge mutacije, koje omogućuju da stanice raka debelog crijeva metastaziraju i preživljavaju tradicionalne terapije, ih čine posebno osjetljivima na tretman s ekstraktom sjemenki grožđa.”
Studijama je utvrđeno da aktivni sastojak, resveratrol, koji se nalazi u sjemenkama i kožici grožđa, ima brojne pozitivne učinke na ljudski organizam. Već smo ga spominjali u tekstu “6 tjelesnih tkiva koji se mogu regenerirati putem ishrane”, gdje smo naveli da obnavlja živce kao i hrskavice, zglobove i kralježnicu.
On također može:
- Inhibirati staničnu poliferaciju raka gušterače
- Djeluje zaštitno protiv nekoliko vrsta virusa, iako je sredstvo kojim se to postiže nepoznato. Učinkovit je kod herpes simplex 1 infekcije, Vvricelle zoster,
- umanog citomegalovirusa, Epstein-Barr virusa, enterovirusa tipa 71 (može uzrokovati paralizu, uključujući i srce)
- Zaustavlja rast raka debelog crijeva
- Liječi tvrdokorne gljivične infekcije
- Štiti od Alzheimerove bolesti
- Ima zaštitni učinak na kardiovaskularni sustav
Ranije istraživanje također potvrđuje moć sjemenki grožđa. Istraživači sa Sveučilišta u Kentuckyju proveli su istraživanje svojstva ekstrakta sjemenki grožđa. Otkrili su da ono aktivira smrt 76% stanica leukemije u roku od 24 sata, a koje su izložene ekstraktu u laboratorijskom eksperimentu. Njihovo istraživanje, objavljeno u glasilu Američkog udruženja za istraživanje raka, pokazalo je da ekstrakt sjemenki grožđa izaziva uništenje stanica leukemije “uključivanjem” proteina poznat kao JNK koji regulira uništavanje stanica raka.
Pogrešno je shvaćanje da su tretmani moderne medicine jači i bolji. Svi možemo napraviti naš vlastiti izbor po pitanju zdravlja. Iako je za mnoge biljke dokazano da su ljekovite i učinkovite za liječenje mnogih bolesti i stanja, medicinski svijet i u ovom slučaju čeka proizvod izrađen iz sjemenki grožđa koji će zbog prerade i ekstrahiranja izgubiti svoja svojstva interakcije s drugim sastojcima, a upravo je ta interakcija sastojaka presudna jer međusobno djeluju na pojačavanju korisnih svojstava i na poništavanju loših svojstava pojedinih sastojaka. Stoga je uvijek dobro, ukoliko je to moguće, koristiti cjelovitu biljku ili neki njezin dio, a studije koje dokazuju ljekovitost nekog sastojka nam služe za to da se potvrdi ljekovitost prirode koja se pobrinula da sve oko nas ima neku svrhu, piše “Atma“.
atma