Stradali Stefan (Foto: senzacija)
Rekao je da im je jedno jagnje pobjeglo iz stada i da je krenulo ka Karašu i upalo u vodu. Stefan se uplašio da se jagnje ne udavi, pa da ih otac i gazda ne grde. Sa obale je pokušao da ga izvuče, ali se onda okliznuo, jer je priobalje strmo. Nekako je uspio da izvuče jagnje, ali sebe nije…
Ovako je, kroz suze, majka utopljenog Stefana, Gordana Ilić prepričala verziju tragedije u kojoj je nastradao njen dvanaestogodišnji sin Stefan.
– Uroš je, kaže, pokušao da mu pomogne. Pružio mu je neki štap, ali nije imao dovoljno snage da ga izvuče. Pustio je štap, kada je vidio da i on može da upadne u vodu.
Prema posljednjoj verziji Uroševe priče, kada je krenuo kući sa mjesta nesreće, zaista je vidio taj automobil i te ljude, koji su došli da pecaju.
– Tada je došao na ideju da izmisli priču o otmici. Kaže da se plašio šta će mu reći otac. Ma ko bi mario i da se to jagnje udavilo, samo da je naš Stefan ostao živ…
Na pitanje da li je Stevica strog otac, ona je rekla da jeste, ali da ih nikada nije tukao.
– Mi smo 20 godina zajedno, ali nismo vjenčani. Zato sva djeca nose moje prezime. Sva djeca su morala da slušaju oca, dok sam ja bila popustljivija – priča Gordana.
Uroš je u utorak sve vrijeme trčkarao po dvorištu i ulici, igrao se sa mlađom braćom i komšijama. Na pitanje šta se desilo u policiji, kada je priznao da je lagao, samo je slegnuo ramenima.
– Neću da pričam o tome – rekao je i sklupčao se u krevetu, okrenuvši se ka zidu.
Gordana je rekla da su im obećali da im zbog svega ovoga neće oduzeti djecu i da Uroš neće ići u dom.
– Nadam se da će tako i biti, jer smo jako vezani za djecu, a i ona za nas, pogotovo dvoje najmlađih. Mi smo prijavljeni u Centru za socijalni rad u Alibunaru, a sada nam treba saglasnost našeg gazde da se prebacimo u Belu Crkvu, jer planiramo da u ovom selu kupimo neku kuću, uz pomoć moje rodbine, i da tu živimo. Moj otac je predložio da Stefana sahranimo u Beloj Crkvi, gdje on živi, ali nisam pristala na to, jer hoću svaki dan da idem na grob svog sina – kroz suze je pričala Gordana, koja je sve vrijeme pod lijekovima.
Rekla je i u kako teškim uslovima žive, jer od socijalnog dobijaju 14.500, dječiji doplatak im je 10.500, a nadnica za čuvanje ovaca 15.000 dinara mjesečno.
– Siromašni smo, ali se nikada nisam nikome žalila, niti tražila pomoć. Pokušavamo da živimo sa ovim koliko imamo, ali mi je neophodna mašina za pranje veša, jer i zimi i ljeti perem na ruke. Potreban nam je i zamrzivač, jer i to malo hrane što imamo, moramo da nosimo kod komšija ili nam propadne. Bilo bi lijepo i kada bismo imali kupatilo, jer svu djecu kupamo u jednom malom koritu, a vodu dogrijavam na šporetu – jadala se Gordana.
Međutim, “Novostima“ je potvrđeno da će se o porodici Stefana Ilića, iako dosad nisu bili kod njih prijavljeni, ubuduće brinuti Centar za socijalni rad Bele Crkve, u čijoj opštini žive. U ovoj ustanovi uvjeravaju da će nakon tragedije, koja je zadesila Iliće, njihovi stručnjaci posjetiti ovu porodicu i pružiti im svu pomoć i podršku koja im je potrebna. Stefanovi roditelji Gordana Ilić i Stevica Gages sa svojom djecom preselili su se u selo Banatska Stupica kod Bele Crkve prije godinu dana, a do tada su živjeli u Alibunaru, gdje su primali novčanu socijalnu pomoć.
– Pošto smo saznali da su se doselili kod nas nekoliko puta smo ih obavještavali da je neophodno da se odjave iz Centra u Alibunaru i prijave na našu evidenciju – kaže Dragan Popović, direktor Centra za socijalni rad u Beloj Crkvi. – Oni to nikada nisu uradili, pa tako još nemamo detaljne informacije o tome u kakvim uslovima žive. Kada stručnjaci procijene u kakvim uslovima žive djeca, ali i roditelji, preduzeće konkretne mjere.
Tvrdnja predstavnika policije da je Stefanov mlađi brat Uroš sa svojih devet godina izmislio priču o otmici, ali da je, tokom ispitivanja, pokazao prve simptome psihopatije, kao i manipulativnog ponašanja zaprepastila je javnost.
– Centar za socijalni rad sada ima veoma važnu ulogu – kaže za “Novosti“ Srbijanka Đorđević, predsjednica Komore socijalne zaštite Srbije. – Tim stručnjaka koji čine psiholozi, socijalni radnici i terapeuti trebalo bi da procijene u kakvim uslovima se djeca vaspitavaju, da li majka i otac imaju roditeljske kapacitete i da li ima eventualnog zanemarivanja. Ukoliko se, zaista, ispostavi da Stefanov mlađi brat iskazuje simptome psihopatskog ponašanja, što je veoma hrabar iskaz policije, neophodan je kako terapeutski tako i socijani rad sa djetetom, ali i sa ostalim članovima porodice.
senzacija.ba
