Češći i duži boravak u prirodi je nešto što donosi rizik od ugriza, pa u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) preporučuju oprez. Iako struka kaže da je tek svaki četvrti krpelj zaražen, problem može nastati ako se krpelj zadrži duže vremena u tijelu i ako njegova krv dođe u kontakt sa krvlju pacijenta.
Krpelji, parazitarni insekti se hrane krvlju žrtve time prenose i zarazne bolesti, koje su u našim krajevima javljaju sporadično, ali nisu bezazlene. Krpelje smatramo najvažnijim prenosiocima bolesti kod ljudi i životinja. Kod ljudi krpelji mogu uzrokovati intoksikacije koje se najčešće očituju paralizom, iritacijom i alergijom. Bolesti kod domaćih životinja prenosive krpeljima predstavljaju važan ograničavajući faktor za razvoj stočarstva.
Za aktivnost krpelja vrlo je važna viša temperatura i vlažnost, pa su zato najbrojniji i najaktivniji u proljeće i tokom ljeta. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rjeđe. U ljetnim mjesecima sve veći broj osoba odlazi u prirodu i na livade, često i sa svojim ljubimcima. Na taj način se izlažu i mogućem ugrizu krpelja. Krpelji se hrane krvlju žrtve, a samim tim prenose i zarazne bolesti koje su u našim krajevima javljaju sporadično, ali nisu bezazlene.
U nastavku vam prenosimo važne informacije i savjete, koje su pripremili stručnjaci Službi za epidemiologiju i veterinarsko javno zdravstvo INZ-a.
Bolesti ljudi i životinja
Najznačajnije zarazne bolesti kod ljudi koje prenose krpelji su:
Krpeljni meningoencefalitis – upalna bolest centralnog nervnog sistema, čija klinička slika može ići od obične prehlade do teških upala mozga;
Kongo-krimska hemoragijska groznica – zarazna bolest koja se jako rijetko javlja na našem području, ali dovodi do poremećaja u zgrušavanju krvi, te izaziva teška krvarenja. što za posljedicu može imati smrt;
Rikecioze – bolesti koje mogu sličiti gripi, ali mogu izazvati i teške oblike bolesti sa smrtonosnim komplikacijama,
Lajmska bolest – oboljenje koje je karakteristično po kožnoj promjeni (prstenasto crvenilo) na mjestu ugriza krpelja, te koja prolazi spontano i bezazleno, ako se liječi pravovremeno s odgovaraju im antibioticima, dok u nekim formama poslije izvjesnog vremena može izazvati teške upale srca i mozga. Na području FBiH, kao i ZDK svake godine registruje se manji broj oboljelih od lajmske bolesti.
Najznačajnije zarazne bolesti kod životinja koje prenose krpelji su:
Lajmska bolest – oboljenje životinja koje se manifestuje promjenama na koži, zglobovima, srcu, nervnom sistemu, očima itd. Kod bolesnih pasa su gubitak apetita, temperatura, bolni zglobovi, brzo umaranje i nervni poremećaji.
Piroplazmoza (babezioza) – Bolest nastupa naglo, može se manifestirati od 36 do 72 sata nakon uboda krpelja. Posebnu pažnju treba obratiti u slučajevima: izrazite slabosti životinje (brzo umaranje, nerado kretanje, nezainteresiranost, malaksalost, nemoć, depresija), visoke temperature (groznice) od 40-41°C, promijenjene boje urina, blijede i ikterične sluznice, začep ili proljev, povraćanje, odbijanje hrane i gubitak apetita, ubrzano disanje i rad srca. Prvi znak bolesti koji vlasnik može primijetiti, najčešće je pojava krvnih boja u urinu (hemoglobinurija), odnosno tamna mokraća – zbog propadanja velikog broja crvenih krvnih stanica. U toj fazi, na žalost, bolest je već jako uznapredovala!
Erlihioza kod pasa – najčešći simptomi bolesti su sklonosti prema krvarenju, povraćanje, gubitak tjelesne težine, groznica, povećanje slezene, povećanje limfnih čvorova, gubitak koordinacije mišićnih pokreta, šumovi na srcu, krv u mokraći i crna katranasta stolica karakerističnog mirisa.
Tularemija (Glodarska kuga, Zečja groznica) je primarno bolest divljih životinja, prvenstveno glodara (zečeva, kunića, vjeverica, miševa, pacova) koja se prenosi na čovjeka i neke domaće životinje (ovce, pse i mačke). Klinički znaci nisu karakteristični, životinje su apatične i imaju grčeve. Bolest završava uginućem životinje za dva do deset dana.
Zaštita, prevencija i uklanjanje parazita sa kože
Iako većina ugriza prođe bez zaraze, ipak se može javiti popratna pojava kao iritacija kože i alergijske reakcije nastale na mjestima ugriza. Najbolji način zaštite od krpelja je nostiti odgovarajuću odjeću i obuću (dugih rukava i nogavica) prilikom boravka u prirodi, nanijeti repelente (sprej i kreme koje odbijaju insekte) na kožu prije polaska u prirodu, te detaljno provjeriti kožu poslije povratka kući (posebno djelove gdje je koža najnježnija, tipa: iza vrata, uha, ispod pazuha, dojke, prepone, iza koljena itd).Posebno obratiti pažnju kod pregleda male djece na glavu, jer su djeca niska i veoma često se krpelj zakači na taj dio tijela.
Osobe koje primjete zakačenog krpelja na tijelu trebale bi ga čim prije ukloniti čistim rukama i dezinficiranom pincetom, na način da se insekt uzme lagano u predjelu glave, tj. što bliže koži te da se izvuče blagim, ravnomjernim povlačenjem od kože bez ikakvog uvrtanja, pazeći pri tom da se izvuče cijeli insekt bez oštećenja kože i bez ikakve upotrebe ulja, benzina, leda ili nekih drugih preparata. U slučaju da ostane glava ili usni aparat insekta treba ga pokušati izvući pincetom bez oštećenja kože, u protivnom javiti se u hitnu medicinski pomoć. Bitno je pregledati mjesto ugriza, dezinficirati ga, te još jednom provjeriti da li je sve izvučeno iz kože.
U slučaju pojave otekline ili neke druge kožne promjene na mjestu uboda trebalo bi primjeniti neki protualergijski lijek. Antimikrobna zaštita poslije uboda krpelja u pravilu se određuje kod nadležnog ljekara na osnovu pratećih simptoma.
Ne preporučuje se drugi način uklanjanja krpelja posebno tipa spaljivanja šibicom, gnječenjem krpelja, premazivanja nekom kremom, mastima ili uljima, jer je neučinkovit. Za osobe koje su profesionalno izložene ubodima krpelja (šumari, vojnici, planinari, lovci) preporučuje se vakcinacija, kažu u INZ.
Kod životinja, naročito pasa, najbolja je preventiva sistemska upotreba sredstava za zaštitu od krpelja, te svakodnevno pregledavanje pasa i uklanjanje krpelja. Danas postoje vrlo efikasni preparati, u obliku tableta, spot-on preparata, te ogrlica, čijom se redovitom upotrebom, naročito u sezoni krpelja, značajno može smanjiti rizik od oboljenja. Za bolesti koje prenose krpelji najvažnija je redovna mjesečna zaštita od ektoparazita tokom cijele godine, te pregled životinje nakon svakodnevne šetnje, a preporučuje se i vakcinacija pasa.
