plač (foto:cure.ba)
Zanimljivo je da ni Čarls Darvin nije mogao da shvati evolucijsku svrhu plača.
Suze su se vijekovima smatrale izuzetkom od Darvinovog pravila, da sve tjelesne strukture, funkcije pa i ponašanja doprinose unapređenju gena.
Posljednjih decenija naučnici su uspjeli da predstave nekoliko teza koje su pokazale kako je plakanje ranim hominidima omogućilo prilagođavanje.
Prema jednoj suze su bile prilagođavanje majmuna na život uz slanu vodu. Prema drugoj one su mogle biti signal potencijalnom agresoru, da njihova meta ima zamagljen vid što znači da nije sposobna da ga povrijedi. Prema trećoj suze su nastale kako bi održavale vlagu u očima i štitile ih od štetnih bakterija.
Ipak u posljednje vrijeme najveću podršku dobila je ideja prema kojoj su suze oblik društvene signalizacije kojom su sisari davali jasan vizuelan znak da su u opasnosti, odnosno da im treba pomoć.
“Suze su jako simbolične”, rekao je psiholog Vingerhoets, koji je proveo 20 godina istražujući kada i zašto ljudi plaču. “One upozoravaju na bespomoćnost, posebno u djetinjstvu kada su ljudi najranjiviji”
U svojoj novoj knjizi “Zašto samo ljudi plaču”, Vingerhoets ističe da su suze zabilježene i kod majmuna, slonova i kamila, međutim, čini se da samo ljudi puštaju suze iz emotivnih razloga čak i kada odrastu.
On priznaje da plakanje u nekim situacijama može biti opasno, međutim, naglašava da je svakako manje rizično od vrištanja ili nekih drugih akustičnih signala.
“Kada životinje ostare, one više ne šalju signale nesreće, vjerovatno zato što su previše opasni. Za razliku od njih kod ljudi postoji pomak od akustičnih signala, koji se šalju u svim smjerovima, prema signalima suza koje posebno odgovaraju bliskijim i intimnijim interakcijama”, kaže Vingerhoets.
U svojoj knjizi on govori i o popularnom uvjerenju da plač omogućava emotivno pražnjenje, da se čovjek osjeća bolje nakon što se ‘isplače’.
Ipak, njegova istraživanja pokazala su da ljudi često puštaju suze kada u društvu gledaju neki srceparajući film, ali ne i kada to isto rade u laboratoriji. Njemu je to još jedan dokaz da plač ima društvenu funkciju.
“Suze su manje važne kada smo sami jer nema nikoga ko bi im svjedočio” zaključuje Vingerhoets.
Alo.rs
