Kako je rekla za portal “Gloria“, još osjeća slabost i tek se sada počela malo kretati. Opisala je što joj se sve događalo od trenutka kad je nazvala hitnu pomoć do trenutka otpusta iz zagrebačke Vinogradske bolnice te upozorila na liječničku proceduru koja ju je zamalo koštala života.
“Tek sam sada skupila hrabrosti da napišem ovaj status o tome što mi se dogodilo. Dakle, krenulo je s prilično neugodnim bolovima u donjem djelu trbuha. Kako bolovi nisu prolazili navečer sam nazvala hitnu da vidim kako si mogu pomoći (naravno da sam prije toga “uguglavala” što bi sve moglo biti, i po svim pokazateljima bila sam gotovo uvjerena da se radi o slijepom crijevu iliti crvuljku). Kad sam konačno dobila snenu liječnicu, savjetovala mi je da popijem Voltaren, a ako mi ne prođe da idem na hitnu hirurgiju u Vinogradsku. Poslušala sam savjet, bol nije prolazila nego se samo pogoršavala, oko tri ujutro završila sam na hitnoj, s mišlju da sam od tog trenutka sigurna i u dobrim rukama”, opisala je tu tešku noć glumica Sanja Vejnović.
No, njezina je agonija tu zapravo tek počela. “Od prijema bolničara koji mi je prvi pritisnuo mjesto koje me je boljelo s rečenicom da je najvjerojatnije slijepo crijevo, krećem u proceduru. Dolazi dežurna doktorica koja, iako palpacijski nalaz ukazuje na slijepo crijevo, odlučuje da me pošalje na niz pretraga, od ginekoloških, uroloških i internističkih kako bi eliminisala nešto drugo??! Od tog trenutka počinje moja noćna mora. Divan bolničar me posjeda u kolica i počinje voziti horor podzemnim hodnicima po odjelima Vinogradske. Prvo dolazim kod urologa, kojega naravno nema, nakon pola sata pojavljuje se mlada stažistica koja pita imam li kakvih problema s mokrenjem ili bubrezima, odgovaram da nemam i opisujem gdje me tačno boli. Odlučuje mi raditi ultrazvuk i baš na mjesto koje me boli mora jače pritisnuti. Rezultat – mjehur i bubrezi u redu. Pitam je kad već gleda vidi li crvuljak, na što mi odgovara da ona gleda samo bubrege”, opisuje Vejnović koja je nakon toga u nevjerici morala na ginekologiju.
“Uslijedilo je čekanje dežurnog mladog doktora koji se isto tako odlučuje na pregled ultrazvukom izvana i iznutra, iako mu ja govorim da sam baš nedavno bila kod svog ginekologa i da je ginekološki sve u redu. Zbunjen činjenicom da ne može dobro vidjeti desni jajnik zove još dvoje starijih kolega da me i oni pregledaju ultrazvučno. Sad već trojica roštaju sondom po mojoj utrobi, iako se ja u suzama i boli koprcam i molim ih da mi ne pritišću to mjesto gdje me boli. Iza toga ista priča na internoj. Suma sumarum nakon šest sati maltretiranja vraćam se u početnu ambulantu, gdje me ostave na hodniku ležati još kojih pola sata. Zahvaljujući sućutnom bolničaru koji odlazi u ordinaciju moliti doktore da me prime, jer mi stvarno nije dobro, još najmanje dvoje mi pritišću mjesto koje me boli i uz moje urlike ipak zaključuju da bi mogla biti upala crvuljka i odvode me konačno na hirurgiju”, objašnjava glumica.
Kirurgu je, kaže nadalje, trebao samo jedan pogled da je obavijesti kako hitno mora na operaciju.
“U tom trenutku od neopisive boli (trudovi su ništa prema ovome), ja samo jedva čekam kad će me uspavati. Operacija je završena, vode me na odjel i svi me jako sućutno i s puno brige gledaju i pomažu. U neko doba popodne dolazi me obići i hirurg koji me je operisao. Prilazi mi, prima me za ruku i vrlo potreseno kaže kako sam došla u 12 i 5, a ne 5 do 12. Da mi je crvuljak perforirao, nastala je već gangrena u cijelom abdomenu, CRP JE BIO 570 (kad sam došla u bolnicu početni je bio 45) i da su mi spašavali život. I kako to da nisam došla ranije???!!! Prošla sam još nekoliko kriza u bolnici, u jednim momentu je izgledalo da ću morati na još jednu operaciju, ali sam se hvala Bogu izvukla. Sad sam na kućnoj njezi, oporavljam se polako i veselim svakom novom danu, prestanku boli, suncu, i svemu što prije nisam doživljavala kao važno”, napisala je.
Njeguje je, otkrila je, bivši suprug Goran Mećava i cijela logistika divnih prijateljica koje su joj svaki dan donosile krepke juhe i dijetnu hranu koju je mogu jesti.
“Hvala hirurgu dr. Madžaru, koji me na rastanku zagrlio i sa suzama u očima šaptao kako smo izvukli živu glavu. Hvala divnim sestrama na odjelu koje su mi s toliko nježnosti i pažnje pomagale. Hvala Ladi, Patriciji, Ani, Katiji, Mirjam, Sanji, Lorni, Meri, Anči mojoj dragoj, pokazale ste se kao prave lavice u brizi za mene! Volim vas sve! Život je lijep! Samo se nadam da nikada više neću završiti na Hitnoj jer je pitanje hoću li preživjeti horor od procedure”, rekla je za kraj Sanja Vejnović.
