Bugojanac Rusmir Hajlaković je nakon duge borbe s drogom progovorio o pošasti koja mu je, kako kaže, uništila snove da završi fakultet, dobije posao, pomogne roditeljima i osnuje vlastitu porodicu.
-Kao i većina početnika, udisao sam najprije ljepila, i koristio razne tablete. Čitav sepet sam ih popio, da bi kasnije došao u dodir s marihuanom – kazao je.
Bio je to, dodaje, period života u kojem, nakon školovanja u bugojanskoj gimnaziji, upisuje fakultet u Zenici i u tome gradu prvi put uzima tešku drogu heroin.
– Onda je sve krenulo kako ne treba. Drogu sam počeo uzimati intravenozno, i svaki dan mislio samo o tome kako ću nabaviti novu. Svi pokušaji da to prestanem, bili su bezuspješni – prisjeća se.
Najradije bi, kaže, zaboravio vrijeme u kojem je “prokockao šansu na fakultetu, gubio poslove koje je nalazio, i bivao sve bolesniji”.
Ističe da je prošao sve faze liječenja, detokse i komune, te vjeruje da je najteži dio svog života ostavio iza sebe.
Danas živi s bolesnim ocem i žali zbog uzalud potrošenih godina, a naročito zbog neispunjenih obećanja majci da će se prestati drogirati.
-Brinula je, i bila uvijek uz mene, pa i onda kada je znala da ne govorim istinu. Tek nakon njene smrti, shvatio sam da mi je bila najbolji prijatelj i da je sve trebalo biti drugačije – naglasio je.
Svjestan da prošlost ne može promijeniti, Rusmir se nada da će se uskoro zaposliti, živjeti od svog rada, i druge upozoravati da je droga nešto najgore što se jednom čovjeku može desiti.
-Želio bih svojim primjerom i savjetima pomoći mladim ljudima, koji su možda sada na početku mog puta. Jer, broj ovisnika je u konstantnom porastu, a dobna granica onih koji konzumiraju narkotička sredstva sve niža – ističe.
Volio bi, dodaje, da se u Bugojnu otvori centar za pomoć ovisnicima koji su prošli proces liječenja, ali i drugima koji to pokušavaju, s ciljem preveniranja pojave narkomanije.
-Od ključnog značaja bila bi resocijalizacija ovisnika dok apstiniraju, da im se omogući bavljenje sportom, da privređuju i budu korisni članovi društva. To bi utjecalo na povećanje njihovog samopouzdanja, neovisnosti i spremnosti da prebrode krize – naglasio je.
U centru bi se organizirala savjetovanja za mlade i roditelje o tome kako prepoznati bolest dok još nije uzela maha, kako spriječiti narkomaniju, a bivše ovisnike ojačati da spremno dočekaju ponovni povratak u zajednicu.
-Istina, ovisnici u našoj zemlji imaju osiguran bolnički tretman, detoksikaciju organizma i slanje u razne komune. Ali, bez dalje podrške porodice i društva, veliki procenat ljudi vratit će se na stari put. Takvih primjera je, nažalost, mnogo – kazao je Hajlaković.
Protiv droge se, poručuje, treba boriti svim sredstvima, jer je to “bolest kao i svaka druga, ne gleda koga će pogoditi”.
– Jednom kada upadneš u taj začarani krug, teško se izvući iz njega, bez obzira odakle si, ko su ti roditelji, koju si školu završio. Ja sada, hvala Bogu, apstiniram od posljednjeg detoksa, i ponovo nakon dugo vremena mislim na pozitivne stvari – naglasio je.
Nakon 17-godišnjeg iskustva u svijetu droge, želi na kraju da upozori ovisnike i one koji su na putu da to postanu da “droga razara porodicu i uništava zdravlje ovisnika, ali i njegovih bližnjih, najviše roditelja”.
– Postoje načini da se ona pobijedi. Teško je, ali je i to bolje nego se predati. Jer, nikada se ne zna ko je sljedeći. I ja sam mislio da se neću navući na drogu, pogotovo na iglu. A, onda sam se samo jedno jutro probudio i shvatio da sam u velikom problemu – poručio je Rusmir Hajlaković. depo.ba
