Ovo je za „Avaz“ potvrdio Arslanov otac Sabahudin, koji sa suprugom u Istanbulu bdije nad svojim mališanom, koji je operiran zbog tumora na mozgu.
Vezane ruke
Na operaciju u Tursku otišao je zahvaljujući donacijama i akcijama pomoći koje i danas traju širom BiH i cijelog svijeta.
– Mi smo u Fondu imali pripremljenih 300.000 KM i čekali smo da iz KCUS-a dobijemo preporuku kako bismo na vrijeme djetetu osigurali liječenje. No, unatoč svim naporima roditelja, preporuka nikad nije stigla – kazao je za „Avaz“ jedan od zaposlenika Fonda.
I Arslanov otac Sabahudin potvrđuje da je tako bilo.
– Nismo nikad dobili preporuku. Zašto? Pitajte dr. Edu Hasanbegovića, koji vodi Odjel hematoonkologije. On je meni u oči rekao: „Meni su ruke vezane. Ja ti ovo ne mogu potpisati!“ Pitao sam ga zašto. Pa ne daje iz svog džepa. Objašnjavao mi je i objašnjavao, ali poruka je bila – nema djetetu lijeka nigdje u svijetu, pa ne vidi svrhu da idemo bilo gdje na liječenje – govori Sabahudin.
A bez preporuke KCUS-a niko nije mogao ništa. Arslanov otac Sabahudin kaže da više nije imao snage da moli, morao se okrenuti svom djetetu.
– Ionako smo u Tursku stigli minut do 12. Ovdje smo izvrsno dočekani. Svi su se digli. Operacija je napravljena, sad se rade dodatni nalazi – objašnjava Sabahudin.
Ima novca
Novca za sada ima dovoljno, ali Arslanovo liječenje će trajati. Morat će najmanje 18 mjeseci biti u Turskoj, porodica treba stan, dodatne kontrole, pa i dodatna sredstva ako bude potrebna nova operacija.
– Ovi u KCUS-u skratili su nam dodatno život. Znali smo da ima novca. Kada se, ako Bog da, naše dijete izliječi, ne samo mi, ima još roditelja, govorit ćemo javno šta smo sve doživjeli u KCUS-u. Nama ne padaju na pamet tužbe, ali ćemo to uraditi radi druge djece. Narod mora znati šta se dešava – govori Sabahudin.
Pozvali smo i dr. Hasanbegovića da pojasni zašto nije mogao staviti potpis za Arslanovo liječenje te ko mu je vezao ruke. Javio nam se porukom, da je na odmoru i da nije u Sarajevu!
Pitao sam doktora ima li on djece!
Sabahudin ne može ni objasniti kako se očajno osjećao dok je molio samo jedan potpis kako bi tražio spas za svog Arslana.
– Pitao sam dr. Hasanbegovića ima li on djece. Skočio je sa stolice, rekao da ne spominjem njegovu djecu. Možete misliti kako sam se osjećao – priča Sabahudin. avaz.ba
