Doktori ističu kako je upravo znak zadebljanja vrata jedan od glavnih simptoma pošasti modernog doba – bolesti štitnjače. To se posebno odnosi na one s normalnom tjelesnom težinom, kod kojih je očito kako vrat izgleda kao da je “natekao”. O čemu se radi
Naime, kod bolesti štitnjače najčešće se radi o autoimunom poremećaju u kojem štitnjača uništava samu sebe, zahvaljujući antitijelima zbog kojih organizam počinje tu važnu žlijezdu doživljavati kao neprijatelja.
Pretpostavka je da će se svaka peta žena u jednom periodu života susresti s poremećajem štitnjače, a i broj oboljelih muškaraca sve je veći, tvrde stručnjaci. Osim genetike, bolesti štitnjače pogoduju stresan život, nepravilna prehrana te promjene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze, piše “WebMD”. Poremećaji u radu te važne žlijezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.
Prvi simptomi nepravilnog rada štitne žlijezde, koja se nalazi u vratu ispod Adamove jabučice su oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobivanje na težini, ispadanje kose, kao i promjene u razini energije te raspoloženju.
Kako štitna žlijezda kontroliše rad metabolizma, njen poremećaj može rezultovati i s problemima plodnosti, ali i povišenim krvnim tlakom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u obliku depresije.
Najčešći oblici bolesti štitnjače su hipotireoza, u kojem ona luči nedovoljno hormona te hipertireoza u kojem luči previše. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.
Nestajanje obrva kao simptom
Kao i svaka druga stvar na našem tijelu, obrve imaju svoju funkciju – a promjene na njima mogu biti znak da nešto ne funkcioniše u organizmu. Tako, ako primijetite da su vam se obrve ozbiljno prorijedile ili potpuno nestaju na vanjskim krajevima, trebali bi se uputiti doktoru, savjetuju stručnjaci.
Razlog za to nije briga za estetiku, već sumnja u poremećaj hormona koji vlada tijelom te uzrokuje ispadanje dlačica na tom tačno određenom dijelu lica. Povezuje se i s problemima u poremećaju štitnjače.
Naime, kod hipotireoze, a rjeđe kod hipertireoze, doktori su primijetili kako i kod muških i kod ženskih pacijenata dolazi do javljanja ovog simptoma, najčešće znatno prije nego što se uoče drugi znakovi poremećaja štitnjače.
Tek mjesecima nakon toga mogu uslijediti promjene u težini, malaksalost, ispadanje kose, lupanje srca i pucanje noktiju, ali sve bi se moglo na vrijeme spriječiti da se poremećaj u radu štitnjače otkrije ranije te se na vrijeme daje terapija, objašnjavaju endokrinolozi.
Dijagnoza
Najčešće metode utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitnjače u krvi. Ako hormoni nisu u redu, tada se obavlja ultrazvuk štitnjače. Kod prisutnih čvorova u tkivu štitnjače radi se punkcija čvorova te scintigrafija štitnjače. U nekim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini potrebna terapija lijekovima. Kod postojanja čvorova kao i kod hipertireoze, koja se ne može kontrolisati duže vremena, pristupa se operaciji štitnjače ili zračenju radioaktivnim jodom.
Hipertireoza
Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitnjače, a najčešće je posljedica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.
Hipotireoza
Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitnjače je autoimuna bolest Hashimotov sindrom, koji se potvrđuje testiranjem antitijela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg). Autoimuna bolest može postojati i da nije došlo do poremećaja hormona, ali takvo stanje treba pratiti doktor.
Simptomi bolesti
Debljanje bez pojačanog unosa hrane, zadržavanje vode u tijelu, zatvor i probavne tegobe, stalan umor i manjak energije, poremećaji menstrualnog ciklusa, suha i perutava koža, ispadanje kose, pojava otekline na vratu tj. gušavosti, povišen krvni tlak, osjećaj udaranja srca, osjećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma, depresija, psihomotorna usporenost.
Neplodnost
Liječenje hipotireoze najčešće se svodi na nadomjestak prirodnih hormona štitnjače sintetičkim, koji se piju svako jutro natašte, zavisno od doze koja je tijelu potrebna.
Liječenje hipertireoze obuhvaća terapiju s antitireoidnim lijekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitnjače, kao i betablokatorima koji djeluju na usporavanje rada srca. Kako terapija može rezultovati nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna. Ne dođe li do povlačenja bolesti, tada se pristupa liječenju radioaktivnim jodom, djelomičnom ili potpunom hirurškom odstranjenju štitnjače. Time se tijelo dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti liječenje sintetskim hormonima, piše “Express“…
