Sanid Ramović (foto: anadolija)
Ovaj hrabri dječak, kojeg ni zima ni opasnosti na putu ne sprječavaju u nakani da se obrazuje i pomogne svojim roditeljima, obradovan je ovih dana poklonima koje je dobio iz Bosne i Hercegovine, ali i drugih krajeva svijeta.
Svi koji su se javili kazali su kako, bar djelimično, Sanidu žele olakšati đačke dane i podržati ga u želji da, uprkos neimaštini i udaljenosti škole, nastavi sa školovanjem.
Iz Centra savremenih inicijativa u Sydneyu (Australija) Sanid je na poklon dobio biciklo „mountain-bike“ sa kacigom. Sandra Paurević iz Teslića poslala je đaku-pješaku, koji će od sada biti đak-biciklista, kompletnu zimsku odjeću. I novinari agencije Anadolija učestvovali su u ovoj maloj akciji pomoći tako što su Sanidu i njegovoj porodici uručili novčani dar.
„Nikada prije nisam imao biciklo, nakon vaše priče sam ga dobio i veoma mi je drago zbog toga“, rekao je Sanid nakon što mu je ekipa Anadolije uručila poklone koje je dobio iz BiH i Australije. Sretan je što postoje ljudi koji su pokazali humanost i želju da mu pomognu.
„Zahvaljujem se svim ljudima koji su mi pružili pomoć, od čovjeka koji je poslao sredstva za biciklo iz Australije, kao i ženi koja je poslala odjeću iz Teslića. Od sada pa nadalje vozit ću biciklo“, oduševljeno je rekao Sanid.
Ovaj uporni i vrijedni dječak nema mnogo želja. Jedna mu je da kad završi školu dobije dobar posao, a druga da njegov otac, demobilisani borac Hajro, dobije traktor kako bi mu radovi na njivi bili olakšani.
„Prije svega želio bih da me neko, ko može, stipendira i da mom ocu kupi neku mašinu“, poručio je Sanid.
Njegov otac Hajro prije rata je radio u jednoj firmi u Sarajevu, a nakon rata bavi se poljoprivredom i stočarstvom. Kaže, teško se živi, ali nema predaje.
„Ja se prije svega zahvaljujem agenciji Anadolija koja je napravila priču o mom sinu nakon čega su uslijedili pokloni, ali i ostalim ljudima koji su pomogli mom djetetu“, rekao je Hajro Ramović.
Podsjetimo, Sanid je osnovnu školu završio pješačeći kroz šume i kroz potpuno nenaseljene krajeve. Snijeg, kiša i hladnoća nisu ga omele u namjeri da se školuje i da se jednog dana zaposli.
Sada je učenik Srednje mašinske škole u Goraždu i ne žali se što svakodnevno mora prepješačiti kilometre, ali mu nedostaju drugovi sa kojima bi išao u školu.
Najveći problem mu je vraćanje iz škole kada je druga smjena jer prolazi nenaseljenim i šumovitim područjem.
Sanidova skromna želja je da završi srednju školu, a o fakultetu i ne razmišlja. Kaže, rado bi se i dalje školovao, ali se brine da ocu neće imati ko pomoći.
anadolija
