“To što sam ostala kod roditelja, vjerovatno mi je spasilo život. Nakon nekoliko sati probudila sam se i počela povraćati. Na koži su mi se pojavili mali tačkasti osipi, a oči i lice su mi je natekli“, prisjeća se Sara. Otišla je u bolnicu, a doktori nisu znali da li će je spasiti.
U međuvremenu je pala u komu, a roditelji su dobili dijagnozu nakon pet dana – meningokokna bolest. Srećom Sara je dobila dobar antibiotik na samom prijemu u bolnicu. Dok je još bila pri svijesti morali su je staviti na respirator jer nije bila u stanju sama da diše. Nakon osam dana probudila se iz kome, još uvijek je imala cijev za disanje. Nije mogla koristiti ruke, bile su zgrčene. Nos joj je pocrnio od bolesti.
“Bila sam prikačena na toliko aparata, iako sam bila budna, moje tijelo se još borilo. Kako je vrijeme prolazilo izvadili su mi slezenu, drenirali su mi tri litra tečnosti iz pluća i dva puta su me vraćali na respirator“, prepričava Sara. Izvadili su joj žučnu kesu i 80 posto crijeva, a sada su oba Sarina bubrega otkazala – što znači da preživljava bez četiri glavna organa.
Drugom operacijom doktori su joj amputirali prste i skidali mrtvu kožu.
“Bol u mojoj desnoj ruci i amputiranim prstima je nešto što nikad neću zaboraviti, satima sam vrištala“, prisjeća se djevojka. Od tada ima intenzivnu terapiju kako bi ponovo počela koristiti desnu ruku, a za to će opet trebati operacija. Nakon prstiju ruke imala je i amputaciju pet prstiju na nozi.
“Umetali su mi cijevi u stomak, ali to nije bila najbolja dijaliza za mene. Trenutno sam u posljednjoj fazi otkazivanja bubrega što znači da oni uopšte ne rade. Da bih preživjela moram na dijalizu tri puta nedjeljno, sve dok ne dobijem transplantirani bubreg“, objasnila je.
Morala je ponovno da naučiti da hoda, čak i da sjedi uspravno. Sve to je uticalo na psihu pa je jedno vrijeme odbijala da jede i uzima lijekove.
“Svako može dobiti ovu bolest, u svako doba. Dogodilo se meni, a može se dogoditi i vama“, upozorava Sara.
(Kurir)
