Poznati kao Greeblesi, ovi mali ljubičasti likovi dizajnirani su od strane znanstvenika koji su bili u potrazi za lijekom. Studija je pokazala da je onima koji nose genetski rizik i koji su u ranoj fazi bolesti, bilo vrlo teško razaznati različit oblik jednog lika.
– Ne tvrdimo da je nemogućnost identifikacije određenih likova poput Greeblesa definitivno obilježje bolesti. No kada se to spari s biomarkerima, moglo bi poboljšati sposobnost naše dijagnostike u ranoj fazi bolesti. Kako metode prevencije, cjepiva i lijekovi postaju dostupni, ovakvi testovi će moći pomoći identificirati kandidate kojima je pomoć najpotrebnija – kazao je dr. Brandon Ally sa Sveučilišta u Louisvilleu.
Profesor Robert Friedland koji je proučavao Alzheimerovu bolest na Sveučilištu Louisville punih 35 godina kazao je kako je vrlo uzbuđen zbog ovog saznanja.
– Ovo pokazuje kako se posljedice Alzheimera na percepciju mogu mjeriti godinama prije nego li čovjeka načme demencija. Činjenica što bolesti treba tako dugo da se razvije pruža nam mogućnost da usporimo njezinu progresiju vodeći brigu o brojnim faktorima koji se povezuju s tom bolesti.
Alzheimer je, vjeruje se, uzrokovan prisutnošću beta-amiloidnih plakova u mozgu koji igraju veliku ulogu u vizualnom prepoznavanju i pamćenju.
Istraživači sa sveučilišta Vanderbilt kreirali su set testova namijenjenih za detekciju suptilnih promjena u tim kognitivnim funkcijama.
Grupa odraslih ljudi između 40. i 60. godine kojima je jedan od roditelja imao Alzheimer sudjelovala je u istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Journal of Alzheimer's Disease. U studiji su uspoređeni s kontrolnom skupinom.
Obje skupine su ispunile seriju zadataka pri čemu im je pokazan set slika koje su prikazivale objekte iz stvarnog života. Sudionici su morali pokazati koja od četiri slike je drugačija od preostale tri.
Obje skupine imale su slične rezultate kada se radilo o objektima, licama i scenama. Ipak, oni skloniji riziku od Alzheimera nisu mogli identificirati drugačijeg Greeblea.
Drugačijeg Greeblea prepoznali su u 78 posto slučajeva, dok je uspješnost kontrolne skupine bila 87 posto.
– Trenutno je, kada već detektiramo bolest, nemoguće vratiti funkcije mozga jer je učinjeno previše štete. Želimo detektirati vrlo rane, suptilne promjene koje se događaju u mozgu. To možemo učiniti samo pomoću kognitivnog testiranja na koje utječe specifičan dio mozga. Ipak, istraživači su zaključili kako su potrebne dodatne studije kako bi razjasnili ovo otkriće – kazala je dr. Emily Mason koja je vodila istraživanje.
