Svjesnost postojanja raka i tradicionalne terapije koja se primjenjuje produžavaju agoniju ove bolesti u prosjeku na dvije godine – ispunjene nadom i idejom da smrt može da se spriječi.
Međutim, naučnici, za razliku od farmaceuta, sve češće postavljaju pitanje na temu raka koje može da otkrije puno toga čega nismo svjesni – a to je zašto svi nemamo rak, odnosno zašto ga samo neki dobiju?
Svi su čuli ili poznaju nekog ko je po svemu sudeći trebao da dobije rak – komšija Pera koji je pušio tri kutije cigareta na dan, tetka koja je cijeli život pretila i uz to pije kao smuk, biznismen koji ne jede ništa prije pet popodne osim sopstvenog stresa, primjera je bezbroj i često se koriste kao izgovor da sami nastavimo sa sopstvenim lošim navikama, piše Express.hr.
Priča poprima dublju dimenziju kad od raka u 50. godini oboli žena komšije Pere koja nikad nije pušila, pila, bila debela… Sve i da je pušila, zašto je ona dobila rak, a Pera nije?
Krajnja istina se ipak krije u našim genima, a ne u stilu života. Posmatrajući dugogodišnje pušače, naučnici su otkrili kako je svima zajednička varijacija pojedinih gena, a njih su nazvali “genima dugovječnosti”.
– Otkrili smo niz genetskih markera koji se tiču dugovječnosti, a ti isti geni mogu da se nađu i kod ljudi koji su doživjeli duboku starost. Oni funkcionišu tako da podstiču ćelije na brži oporavak od negativnih bio-hemijskih utjecaja – objašnjava profesor Morgan Levine.
To se smatra i evolucijskom mutacijom, a sretnici koji su naslijedili te gene imaju tek 11 posto vjerovatnoće da će ikad u životu dobiti rak, dok je kod ostalih vjerovatnoća od 40 do 60 posto.
Uprkos dobroj ili lošoj genetici, opet postoje slučajevi koji se ne uklapaju u kalup. Uopćeno, postoji pet faktora koji su neosporni uzročnici nastanka mutacija, pa samim time i raka.
To su pretjerano sunčanje, pušenje, debljina, hormonske terapije, te konzumiranje prerađene hrane/unos premalo vlakana,piše avaz.ba
