Žalbe Kevina Breena na bolove i umor njegova je žena protumačila kao pokušaj izvlačenja od obiteljskih obaveza. Bio je Božić, a Breen – aktivni 44-godišnjak koji se odmara igrajući košarku i skijajući na vodi – nije imao energije ni za što. U kućanstvu Breenovih, to je rijetkost.
Stanovnik Grand Rapidsa u Michiganu bio je ustrajan u svojim tvrdnjama da se ne osjeća dobro. Nakon dva dana mučenja sa simptomima nalik gripi, Breen je počeo osjećati bolove u trbuhu. Bolovi su bili toliko jaki da nije mogao hodati.
Njegova supruga Julie (33) nije imala izbora te su se zaputili na hitnu pomoć. Liječnici su ga po dolasku pregledali te je utvrđeno da nema ni gripu ni streptokoknu upalu grla. Breen je dobio lijekove protiv mučnine i protiv bolova te je poslan kući.
‘Ništa nije upalilo’, rekao je Breen za The Washington Post. ‘Sljedećeg sam se jutra osjećao još gore i rekao sam ženi da moramo ići u bolnicu.’
Breen je znao da bolove u trbuhu koje je osjećao ne treba ignorirati jer je prebolio upalu slijepog crijeva. Ovo je međutim bilo nešto potpuno drukčije. ‘Nešto nije štimalo’, rekao je Breen.
Nakon dolaska u bolnicu i ekstenzivnog testiranja napokon je otkriveno što uzrokuje bolove u Breenovom trbuhu: 44-godišnjak je ipak obolio od streptokokne upale grla koju uzrokuje nevjerojatno rijedak soj bakterije. Breen je jedva preživio, međutim platio je veliku cijenu.
Ostao je bez šaka i stopala.
Kampanja grupnog financiranja pokrenuta je na stranici GoFundMe kako bi se pomoglo obitelji da plate troškove liječenja i Breenu da se prilagodi na život bez šaka i stopala. U manje od tri tjedna prikupljeno je 90 tisuća dolara.
Kada je stigao u bolnicu liječnici nikako nisu mogli otkriti što ga muči. Nakon 24 sata provedena na pretragama doktori su Breena odveli u operacijsku salu kako bi vidjeli je li mu možda pukao čir.
Kada su ga otvorili, prizor u njegovom abdomenu ih je šokirao.
‘Pronašli su otprilike litru i pol inficiranog gnoja’, rekla je Julie. ‘Kirurginja nam je poslije operacije rekla da takvo što nikada nije vidjela te da je jako zabrinuta.’
Elizabeth Steensma, kirurginja specijalizirana za traumatologiju i hitne slučajeve u bolnici Spectrum Health Butterworth u Grand Rapidsu, rekla je da su infekcije abdomena rijetke te da takva količina gnoja u nečijem abdomenu najčešće znači da je jedan od organa probušen.
Doktori međutim nisu našli niti jednu rupu na njegovim organima.
Gnoj je poslan na testiranje. Za to se vrijeme na Breenovom torzu pojavio crveni osip. Misteriozna bolest od koje je bolovao Breen otkrivena je kada je Steensma doznala da je Breenov sin nedavno obolio od streptokokne upale grla.
U testiranom gnoju pronađen je streptokok. Liječnici su utvrdili da je bakterija otputovala od Breenova grla do njegova trbuha. Takvo neobično putovanje dosad je zabilježeno u samo 32 slučaja i to uglavnom kod ženskih pacijenata.
Streptokok koji se nalazio u Breenovu tijelu bio je iznimno jak i njegovo se tijelo protiv njega nije moglo samo obraniti.
‘U milijun oboljenja na godinu, ovo je tek drugi puta da je bakterija kod oboljelog muškarca otputovala od pacijentova grla do njegova trbuha’, rekla je Steensma.
Doktori su možda identificirali problem, no to nije značilo da je Breenova borba prestala.
Breen je tijekom boravka u bolnici pao u septički šok i liječnici su njegovoj supruzi rekli da počne zvati članove obitelji jer postoji mogućnost da njezin muž neće preživjeti.
‘Organi su mu počeli otkazivati i trebao je pomoć aparata za disanje’, rekla je Steensma. ‘I bubrezi i jetra su mu bili u teškom stanju, a krv mu se nije normalno zgrušavala. Krvni tlak mu je bio jako nizak i tri lijeka su bila potrebna da ga se održi na toj razini. Borio se za život.’
Lijekovi koji su Breena održavali na životu usmjeravali su njegovu krv prema njegovim vitalnim organima, što je značilo da njegovi ekstremiteti nisu imali dovoljno krvi. Nekroza je počela polako uništavati njegove šake i stopala.
Breen se nakon intenzivnog liječenja počeo oporavljati, međutim za njegove šake i stopala nije bilo spasa te su mu kroz četiri operacije djelomično amputirana oba stopala, lijeva šaka i više prstiju na desnoj šaci.
‘Svakodnevne stvari su mi postale problem. Ne mogu se ustati s kauča bez pomoći. Ne mogu si napraviti ništa za pojesti. Ne mogu niti nos ispuhati sam’, rekao je Breen kada se vratio kući nakon prve amputacije. ‘Frustriran sam, ne mogu lagati, međutim nadam se da ću se oporaviti do te mjere da se mogu brinuti sam za sebe’, rekao je Breen.
‘Neću dopustiti da me ovo porazi.’
Steensma je njegov oporavak nazvala čudesnim.
‘Ne mogu vam reći koliko mi je drago što mu je bolje. Kod kuće je sa svojom obitelji, ne mora ići na dijalizu. Život mu se polako vraća. To je sve što čovjek može poželjeti’, rekla je kirurginja.
Julie Breen je sada jedini član obitelji koji zarađuje. Priznaje da je teško, ali činjenica da je njezin suprug i otac njihove djece još uvijek živ i s njima joj daje utjehu.
‘Volio bih ponovno ići skijati na vodi’, rekao je Breen. ‘To je bila moja velika strast. Možda neću biti dobar kao prije, ali puno bi mi značilo kada bih mogao barem još jednom izaći na vodu.’
