Dojke sam redovito kontrolirala od 2005. godine, točnije otkad mi je mlada liječnica na sistematskom, nakon što je pritisnula dojku iz koje je izašla krv, rekla: ‘Ups, pa vi imate rak’. Kako je rak dojke spororastući, svake sam godine redovito išla na mamografiju te jednom do dva puta godišnje na ultrazvuk, započinje priču Ivana Kalogjera (54), majka troje djece, novinarka specijalizirana za područje obrazovanja, te višegodišnja savjetnica ministara znanosti i obrazovanja.
I sve je bilo u redu do 27. svibnja 2015., kad ju je, priča, opet počela boljeti desna dojka.
– Znalo mi se tijekom godina često dogoditi da bi mi se uslijed stresa ciste na dojkama punile gnojem. Stvorila bi mi se bolna kuglica veličine omanjeg jajeta ispod pazuha (uglavnom na desnoj dojci) i onda bih trčala to punktirati. Taj put sam se naručila na pregled. Liječnik mi je rekao da mora punktirati cistu na lijevoj dojci, a ako nalaz bude u redu, da bi trebalo napraviti i biopsiju. Odmah mi je sve bilo jasno. Bila su to dva najdulja dana u mojem životu. Liječnik me je nazvao u petak poslijepodne i rekao da mu je žao, da je nalaz pokazao da je cista postala maligna i da imam rak. No odmah me je utješio rekavši da je danas rak dojke kronična bolest koja se uspješno liječi te da sam ja hrabra žena i da on vjeruje u dobre ishode – nastavlja Ivana.
U trenutku joj se srušio cijeli svijet. Zahvaljujući prijateljicama s posla, koje su cijelo poslijepodne i večer bile uz nju, uspjela je nekako preživjeti te prve sate. Još iste večeri otišla je kod prof. dr. Zdenka Staneca i dogovorila operaciju. Odlučila je odmah ukloniti obje dojke.
– Odlučila sam u trenu, a liječnik me uspio i nasmijati rekavši mi da ću biti kao Angelina Jolie. Kasnije se pokazalo da sam donijela najbolju moguću odluku jer je cijela lijeva dojka bila prožeta mikrotumorima koji se nisu otvorili, pa se nisu vidjeli ni na mamografiji ni na ultrazvuku – priča Ivana koja je nakon toga imala 16 kemoterapija i 25 zračenja.
Da šok ne bi ostao nepotpun, usred kemoterapije ostala je bez posla, a to joj je dodatno psihički otežalo situaciju. Izlaz je pronašla u pisanju o svojoj bolesti, dijeljenju iskustava s drugima.
– Odlučila sam javno govoriti o svojoj bolesti. Još na pregledu prof. Stanec me pitao bih li o dvostrukoj mastektomiji dala izjavu za televiziju. Pristala sam, razmišljajući da ću svojim iskustvom sigurno moći pomoći i drugim ženama, potaknuti ih da vode brigu o zdravlju i redovito se kontroliraju. Nažalost, rak ne bira godine i sve je više bolesnih žena koje obolijevaju sve mlađe – priča Ivana.
Hvalevrijedan projekt
Prijavila sam se na natječaj Zaklade za ljudska prava i solidarnost ‘Solidarna’ s projektom ‘Nisi sama – ideš s nama?’, za koji sam dobila inicijalna sredstva. Ideja je da žene koje se liječe kemoterapijom, a koje nemaju mogućnost vratiti se kući s kemoterapije osim javnim prijevozom, mogu besplatno pozvati taksi koji će ih vratiti kući. Taj će projekt startati u Zagrebu, no namjeravamo ga razviti i u drugim gradovima, govori Ivana.
– Orijentirali smo se na žene zato što sam se i osobno uvjerila da su žene i u bolesti drugačije tretirane. Liječeći se sretala sam mnoge žene koje su ostavili partneri ili ‘izdali’ poslodavci, a to je zaista teško za povjerovati – kaže Ivana.
‘Trudila sam se voditi normalan život’
Važno je ne stati sa životom, pa je Ivana cijelo vrijeme radila i trudila se voditi normalan život, izlaziti…
– U petak sam bila na kemoterapiji, u subotu s prijateljicama na koncertu Bajage, ali da je bilo lako, nije. Najteže mi je bilo nakon druge i treće kemoterapije – prisjeća se ova hrabra žena koja danas normalno živi i piše za internetski portal Express te Večernji list.
Nismosame.com podržava obitelj i oboljele
Na nagovor kolegice počela je pisati dnevnik bolesti, hrabreći tako i sebe i druge žene.
– Mnoge su mi žene rekle da sam i njih osnažila, pisale su mi, prilazile na Institutu za tumore i pitale me: ‘Jeste li vi ona novinarka koja je pisala dnevnik bolesti?’. Tako sam i došla na ideju da pokrenem stranicu Nismosame.com, koja je zamišljena kao platforma na kojoj će oboljeli ili liječeni od raka i članovi obitelji dobiti relevantne informacije. Posebnu joj draž daju intimne ispovijesti žena pisane njihovom rukom o borbi s bolešću – govori Ivana.
Što je program ranog otkrivanja raka dojke?
Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka dojke obuhvaćene su sve žene u Hrvatskoj od 50 do 69 godina. U okviru ovoga programa žene mogu obaviti besplatan mamografski pregled dojki svake dvije godine, a na kućnu adresu dobit će poziv. Cilj je smanjiti smrtnost i otkriti rak u početnoj fazi.
Bol i depresija lakše nestaju uz art terapiju
Art terapija oboljelima tijekom liječenja pomaže da budu manje depresivni i tjeskobni te pomaže lakšem izražavanju emocija i nošenju s boli. Na stranici nismosame.com zato će se dijeliti crteži i drugi radovi oboljelih žena te priče i pjesme.
