Zdravlje

Virus kojeg se plašio cijeli svijet danas je biološko oružje N°1

Napisao H. H.

Iako se godinama smatra iskorenjenom bolešću, vakcina protiv “variole vere” se i dalje se proizvodi u svijetu.

Samo na pomen velikih boginja, ljudima se ledi krv u žilama, pa i ne čudi što je i nakon 45 godina, od kada se posljednji put javila epidemija, i dalje broj jedan na listi bioloških oružja, piše “Blic“…

Ljudi se već dugo ne vakcinišu protiv velikih boginja, a što je bolest manje prisutna, to je populacija manje imuna, objašnjavaju stručnjaci. Zbog toga se variola smatra najopasnijim biološkim oružjem. Na drugom mjestu je ebola, a na trećem kuga.

Neke zemlje obnavljaju svoje količine vakcine, dok Svjetska zdravstvena organizacija radi predostrožnosti raspolaže sa 60 miliona doza vakcina.

Danas variole zvanično nema, ali se živi sojevi mogu naći u dvije laboratorije. Prva je u Americi, u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti, a druga je u Ruskoj Federaciji, Istraživačkom institutu virusologije i biotehnologije “Vektor” u Koljcovu u Novosibirskoj oblasti.

Bivša Jugoslavija zapamćena je kao zemlja u kojoj se javila posljednja epidemija variole vere u svijetu. Od nje je pijre tačno 45 godina u Srbiji zvanično oboljelo 175, a umrlo 40 ljudi.

Znak za uzbunu 14. marta 1972. godine stigao je sa Kosova. Epidemija je počela u selu Danjane kod Đakovice i proširila se preko Novog Pazara na Čačak i Beograd. Zvanična verzija je da je bolest u zemlju unio Ibrahim Hoti po povratku sa hadžiluka zapravo nikada nije potvrđena. Hoti je preživio, a prva žrtva bio je Latif Mumdžić iz sela kraj Tutina, koji je umro 10. marta bez prave dijagnoze. Tek kasnije je utvrđeno – od velikih boginja.

Doktor Radmilo Petrović

O tim danima svjedoči primarijus dr Radmilo Petrović, sada u penziji, ali u to vrijeme epidemiolog u Institutu “Torlak”.

“Do 27. marta sve je držano u tajnosti. Ljudi nisu znali šta se dešava. Čim smo na Torlaku pod elektronskim mikroskopom ustanovili da se radi o virusu variole vere, moj zadatak je bio da vakcinišem sve ljude koji će ubuduće raditi sa velikim boginjama. To je bilo 15. marta 1972. godine. Imao sam male količine, ali sam zahvaljujući poznanstvu izdejstvovao oko 300 doza vakcina od Imunološkog zavoda u Hrvatskoj, koji je u to vrijeme proizvodio vakcinu protiv velikih boginja”, objašnjava Petrović.

“Epidemija je trajala do 30. aprila, kada je dekretom proglašeno odjavljivanje da bi se spasila turistička sezona na Hrvatskom primorju. Manjih talasa obolijevanja bilo je do sredine maja. Zbog te političke igre, kasnijeg prijavljivanja i ranijeg odjavljivanja epidemije, sumnja se da je oboljelih bilo više nego što je zvanično zavedeno”, kaže dr Petrović.

U toku epidemije umrlo je 40 ljudi. Najteže je bilo na Kosovu. Od ukupnog broja stradalih devet su bile bebe.

Samo dan nakon što je umrla medicinska sestra Dušica Spasić, u Čačku je od velikih boginja umrla njena vršnjakinja Milka Ðurašić, takođe medicinska sestra koja je negovala Latifa Mumdžića, ali u Čačku. Dušica i Milka bile su žrtve variole među zdravstvenim radnicima, od ukupno šest, koliko ih je oboljelo.

U filmu Gorana Markovića Dušica Spasić bila je inspiracija za lik koju je tumačila Vladica Milosavljević.

Komentari

komentara