Otmica Stefana Živojinovića, sina folk zvijezde Lepe Brene i proslavljenog tenisera Slobodana Živojinovića, jedina je iz tog perioda ostala pod velom misterije i poslije 17 godina, a novo svjetlo na nju bi mogao da baci Suvajdžićev iskaz u kojem je naveo da je klan otmicama počeo da se bavi u jesen 2000, kada im se na meti našao Vuk Bajrušević, rođeni brat udovice Vlade Kovačevića Trefa.
– Osmogodišnji dječak, mali Stefan, otet je na Bežanijskoj kosi samo nekoliko dana poslije Bajruševića. Policija već godinama sumnja da iza svega stoje ozloglašeni pripadnici „zemunskog klana“, ali za to nikada nije bilo dovoljno dokaza. Istraga je i danas otvorena, a sumnje policije je možda najbolje opisao penzionisani policajac Mile Novaković u svojoj knjizi. On je, opisujući ovu otmicu, na neki način ukazao na bivšeg načelnika DB Radomira Markovića kao čovjeka koji bi i danas mogao da da odgovor na pitanje ko je oteo Stefana – otkriva sagovornik Kurira iz srpskog pravosuđa.
Sastanak na Banjici
U svojoj knjizi „Otmice zemunskog klana“, Novaković je pored brojnih drugih otmica opisao i kidnapovanje Stefana Živojinovića. Otmičari su porodici uputili jezivu poruku: Ako ne uradite kako tražimo, vraćaćemo Stefana u dijelovima! U knjizi se navodi susret Bobe Živojinovića i tadašnjeg načelnika Resora državne bezbijednosti Radeta Markovića, kome se očajni otac, uprkos monstruoznim prijetnjama kidnapera, jedino obratio za pomoć. Sastanku su se ubrzo priključila još dvojica operativaca beogradske policije, kojima Marković obećava pomoć i svu tehniku DB koja se koristi za praćenje i lociranje.
– Operativci tadašnjeg beogradskog SUP, međutim, i pored Markovićevih obećanja, nikada nisu dobili pomoć kolega iz DB – navedeno je u Novakovićevoj knjizi.
Zašto Marković nije ispunio obećanje dato Živojinoviću, podjednaka je misterija kao i sama otmica. Brena i Boba su nakon tog sastanka odlučili da ispoštuju sve zahtjeve otmičara i isplate dva i po miliona maraka. Dijete je nakon pet dana agonije pronađeno nepovrijeđeno na Kalemegdanu.
Živjeli u strahu
Ono što, međutim, na sličan način bode oči u Novakovićevoj knjizi jeste informacija o odlasku Živojinovića u Ameriku nakon otmice. Autor navodi da ni nakon primopredaje Brena i Boba ne prijavljuju policiji otmicu, već iz straha odlaze u Ameriku. Sredinom 2001. vraćaju se i pristaju da obavijeste policiju, kao i da dječak bude saslušan.
– Iako ni te informacije nisu mnogo pomogle u daljoj istrazi, inspektorima se još tada nametnulo kao pitanje zašto su Živojinovići baš tad prelomili da u slučaj uključe i državu. Akcija „Sablja“ i obračun sa organizovanim kriminalom i dalje su bili u dalekoj budućnosti, a jedina izmijenjena okolnost bilo je hapšenje Radeta Markovića 24. februara 2001 – kaže za Kurir izvor koji je bio uključen u istragu.
Kurir je kontaktirao sa porodicom Živojinović, ali nam je Boba rekao da ne želi da priča o tome.
ČINJENICE
*U otmici učestvovale najmanje dvije muške osobe
* Zahtjevan otkup od dva i po miliona maraka, ili duplo više za otkup tijela ukoliko se ne ispoštuju uslovi
* Otmičari komunicirali mobilnim, ali i pismima kucanim na mašini
* Dijete nije moglo da prepozna otmičara
Sličnosti sa otmicama zemunaca
* Način i vrijeme otmice – presretanje, vezivanje očiju i vožnja do skrovišta na nepoznatoj lokaciji
* Komuniciranje telefonom
* Navođenje i primopredaja novca na auto-putu
Razlike u odnosu na otmice zemunaca
* Nikada nisu otimali djecu
*Nisu koristili pisma
* Zlostavljali otete žrtve
