Ražnatovićeva navodi da su njih dvojica bili prijatelji, i to još iz vremena kad je Đinđić studirao u Njemačkoj.
Arkan je, podsjetimo, pomogao Đinđiću kada mu je glava bila u torbi i kada je morao da napusti zemlju 1999. za vrijeme NATO bombardovanja. Momak sa žestokog asfalta, kako su predstavljali Ražnatovića, pomogao je mladom političaru da se skloni u Crnu Goru i tako sačuva život, piše Kurir.
– Istina je da je moj pokojni Željko pomogao Zoranu da se skloni u Crnu Goru. Zoran i Željko su bili prijatelji još iz vremena kad je Đinđić studirao u Njemačkoj – kaže Ražnatovićeva za Kurir i nastavlja:
Prvi izjavio saučešće
– U prilog priči o njihovim dugogodišnjim dobrim odnosima možda najbolje ide činjenica da su na dan kada je moj muž ubijen među prvima u našu kuću došli Zoran i Ružica. Na saučešću je bilo hiljadu ljudi, a taj čovjek je došao iako je bio u teškoj opoziciji da svom prijatelju uputi posljednji pozdrav – bio je hrabar, imao je stav. Poslije mog prvog velikog solističkog koncerta na Marakani sačekala me je 101 ruža od Ružice i Zorana. Đinđić je bio jedan mangup, šmeker, ozbiljan intelektualac, vizionar i veliki državnik i smatram da ovaj narod zaslužuje da zna zašto je ubijen.
Arkanova udovica smatra da su nadležni ostali dužni odgovore i u vezi sa pozadinom ubistva premijera, ali i sa tim ko je naredio strijeljanje njenog supruga.
Još čeka istinu
– Smatram da pozadinu atentata na premijera Zorana Đinđića treba da utvrđuju tužilaštvo i nadležne državne institucije, ali takođe očekujem da se konačno otkriju naručioci ubistva predsjednika srpske vlade, kao i oni koji su naredili ubistvo mog supruga – kaže Ražnatovićeva.
(Kurir)