Ona je srećna i zadovoljna žena, pjevala je na više od 23.000 koncerata širom svijeta, od kojih je trećina bila humanitarnog karaktera.
Na njenu sreću ili nesreću, počela je rano da pjeva. Imala je samo 10 godina kada je pobijedila na takmičenju koje je organizirao tadašnji Radio Skoplje. Ona je prva Romkinja koja je izašla da pjeva na romskom jeziku. Godine 1976. u Gandinagaru, Indiji, proglašena je za kraljicu romske muzike, što joj je dalo veliki motiv da neumorno radi i stvara.
“Žao mi je što danas nije među nama živima moj pokojni muž Stevo Teodosievski, inače veliki muzičar, veliki umjetnik i čovjek koji je otkrio mene kao vokalnog solistu“, jednom prilikom izjavila je pjevačica.
“Drago mi je što sam postala i nacionalni umjetnik u mojoj državi Makedoniji, dobila sam ordenje za posebne zasluge, za afirmisanje makedonske pesme. Takođe, 2000. godine u Rusiji mi je dodieljena nagrada Pjevačica 20. vijeka, što me izuzetno obradovalo“.
Nagrade svjedoče o njenom uspjehu, ali je najviše srećna što je žena koja ima veliku, zdravu porodicu. Esma je bila peto od šestoro djece Čanije i Ibrahima Redžepova, a odrasla je u maloj kući u centru Skoplja. Njen otac Ibrahim u bombardovanju Skoplja u aprilu 1941. godine izgubio je jednu nogu, ali se ipak trudio da zaradi i da na dostojanstven način zbrine svoju porodicu. Bio je čistač cipela, pri čemu mu je Esma često pomagala, ali i radila dodatne poslove. Život je nije milovao od samog početka.
“Moje djetinjstvo je bilo jako teško, ali to sam iskoristila kao veliku školu. Zapravo, težu stranu života osjetila sam u djetinjstvu. Dok su mnogi rasli bezbrižno, ja sam radila razne poslove, nosila sam mlijeko, čistila stanove, čuvala psa jednom čuvenom skopskom doktoru Cipuševom, a zarađeni novac trošila sam ekonomično. Voljela sam bioskop, pa bih svojom ušteđevinom kupovala karte. Borila sam se sa predrasudama u društvu, uvijek sam se morala nekome da se dokazujem ali, kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu“, priznala je svojevremeno kraljica romske muzike.
Prvi put pred Titom pjevala je 1961. godine, kada je gost maršalu bio indonezijski predsjednik Sukarno, a svojim glasom počastila je i tadašnjeg libijskog lidera Gadafija.
“Da budete veliki pjevač i da ostavite trag, morate se profesionalno posvetiti pjesmi i muzici, morate se žrtvovati. Ja nisam pobornik da se po svaku cijenu dođe do vrha. Ne dopada mi se što se sada miješa golotinja i ljepota. Najvažnije je biti originalan i biti svoj. Meni, kao Romkinji je bilo mnogo teško da se dokažem i istaknem, znala sam da moram mnogo raditi, vjerovala sam u sebe i zato sam uspjela“, govorila je Esma.
Ona je bila i potpredsjednica Svetske organizacije Roma u svijetu. Dva puta je nominovana za Nobelovu nagradu za mir. Prvi put 1987. godine kao kandidat Crvenog krsta Jugoslavije, a drugi put na inicijativu Svjetske organizacije Roma. Poznato je da se svim snagama borila za bolji status Roma u svijetu.
“Romi se nemaju čega stidjeti. Nikad nisu ratovali, uvijek su nekako bili zloupotrebljavani od velikih naroda. Naš život je težak, sami vidimo da se borimo da jedva preživimo. Romska filozofija je da je planeta Zemlja svačija i svakome od nas pripada, zato želimo slobodno kretanje. Kada razmišljam o ovome, kažem da su čak i životinje ispred ljudskog roda. Sigurno se pitate zašto? Čak i najotrovnija zmija se kreće gdje želi, dok čovjek, kao najsvjesnije biće na planeti, nema tu privilegiju. Naš najveći problem su predrasude. Još su nekako Romi ponižavani, gledaju nas drugim očima, često smo diskriminisani i lišeni uživanja nekih osnovnih prava. Trebalo bi shvatiti da smo svi mi samo obični ljudi“, priznala je pjevačica.
Važila je za veliku humanistkinju. Mnogo je djece zbrinula, poznato je da je usvojila 47 djece koja su odrasla i rasla u ansamblu “Teodosievski“, pomagala je razne fondacije i uvijek se rado odazivala na svaku humanitarnu akciju.
Nikad nije rađala, ali je usvojila njih 47. Njen suprug nikad joj nije dopustio da radi nešto što bi je udaljilo od pjevanja i nastupa. Nikad u životu nije ni kuhala ni čistila jer je tvrdio da para šteti glasnim žicama. To ju je neki put jako ljutilo jer obožavala da kuha, a on joj to nije odobravao i uvijek je imala kućnu pomoćnicu. Djecu su odlučili da usvoje jer su najčešće dolazila iz romskih porodica koje su bile teški socijalni slučajevi. Da bi ih sačuvali od domova ili ulice, Stevo ih je podučavao sviranju raznih instrumenata i danas su svi oni muzičari u nekim orkestrima i pošteno žive i zarađuju.
“Ako se podrazumijeva da su Romi narod koji pjeva, putuje i uživa u životu, onda sam tipična Romkinja. Jedino što mnogi moji sunarodnjaci žive u neimaštini, a ja sam uspjela u životu da zaradim za solidan život. Ali isto tako sve što smo moj suprug i ja zaradili, dijelili smo sa onima koji nemaju. Često kažem da život bez davanja nema smisla. Nikad u životu nisam pila alkohol ni kafu, a ne pušim. Kad sam u Makedoniji pijem isključivo kozje mlijeko. Imam pun hladnjak zamrznutog kozjeg mlijeka i svaki dan popijem po 7,5 dl. Odlično je jer ne deblja, puno je kalcijuma i jako je zdravo za organizam“, ispričala je jednom prilikom Esma Redžepova.
