Pa što, jedan mi džoint neće naškoditi. Želim znati što je to zapravo, kako se osjećaš, što doživljavaš…
Naoko bezazlena znatiželja , međutim, može biti samo prvi korak u svijet droge. A kako on izgleda, to več zacijelo znaš iz brojnih novinskih članaka, televizijskih dokumentaraca, filmova, ispovijedi ljudi koji žive u tom paklu, ili su ipak imali sreću da se iz njega izvuku. Broj narkomana i u nas raste, pa su sve veće i mogućnosti da se nađes u društvu u kojem će ti netko ponuditi ‘travu’, ili barem u tebi pobuditi znatiželju. Pravi je odgovor: hvala, ne bih. Naravno, konačna je odluka na tebi, ali mudro je imati na umu sve ono što ti o tome mogu reći i savjetovati roditelji, nastavnici, liječnici, sociolozi, kao i oni koji su sve to iskusili na vlastitoj koži. A sve to doista upućuje na jedan jedini odgovor: Ne!
I to bez obzira na to radilo se o takozvanim lakšim, ili, pak, težim drogama. Jer, svaki početak, ma kako se bezazlenim i bezopasnim činio, može završiti tragično. Put je, kako opisuje američki stručnjak dr. Robert Schwebel, uglavnom uvijek isti, vodi kroz četiri faze. Pretpostavimo da nisi odoljela/odolio izazovu prvog džointa. Kako bi se situacija za tebe mogla dalje razvijati?
ČETIRI OPASNA KORAKA
Prva faza: proba
Drogu uzimaš da bi probala/probao njezine učinke, ili te na to netko nagovorio. Netko samo na tome i ostane, ali netko će za narkotikom posegnuti i drugi, treći, i tko zna koji put.
Druga faza: sve češće s drogom
Probala/probao si, možda ti se svidjelo, zašto ne bi još koji put? I sve češće uzimaš drogu, u društvu, za dobro raspoloženje. Pritom na to trošiš i sve više novca, svog džeparca. Sve ti se još uvijek čini bezopasnim, računaš na to da možeš prestati kad god hoćeš. Je li doista tako?
Treća faza: navika
Iz druge, vrlo je lako skliznuti u treću fazu. Već vrlo štetnu i vrlo opasnu. Postaješ zaokupljena/zaokupljen drogom. Uzimaš je i zbog toga da bi se lakše nosila/nosio sa životnim problemima. Ali, oni se tako ne mogu riješiti. Zanemaruješ svoje dnevne obaveze, gubiš dah u školi, ostaješ bez starih prijatelja, krećeš se u novom društvu, društvu narkomana. Sada je već teško odustati. Na kraće ćeš vrijeme možda i prestati uzimati drogu, ali prva prigoda, prvi tulum, ili prvi problem na koji naletiš, opet te vraća njoj. Postaješ svjesna/svjestan da to što radiš nije dobro, ali jednostavno nisi u stanju prekinuti, što ti još dodatno ruši samopoštovanje.
Četvrta faza: ovisnost
U toj, najopasnijoj i najštetnijoj fazi, svojim životom ne vladaš ti, nego droga. Ona ti je važnija od svega, zbog nje zanemaruješ sve ostalo, bez nje više ne možeš. Nema šanse da završiš školu, nađeš ili zadržiš posao. Droga ti više ne pruža baš nikakvo zadovoljstvo, ali je jednostavno moraš uzimati. Vrtiš se u začaranom krugu: od problema koje je izazvala droga bježiš uzimajući baš tu drogu. Trebat će snage, volje i upornosti da se iz toga izvučeš. Neki će reći da se mogu izvući kad god požele, ali ih život, činjenice i statistika demantiraju. Ne vjeruj im. Ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima života. Ovisnik zanemaruje školske obaveze, kasni ili ne dolazi na nastavu, dobiva sve lošije ocjene, neprimjereno se ponaša u razredu. Mijenja mu se i društveni život, gubi prijatelje, a do napetosti i sukoba dolazi i u obitelji.
Droga ostavlja duboke tragove i na tijelu.
Jasni i svima vidljivi znakovi uzimanja droge:
1. Crvene oči.
2. Zanemarivanje osobne higijene.
3. Gubljenje težine (kod nekih droga).
4. Poremećaji u spavanju.
5. Umor ili hiperaktivnost.
Želiš li da se to i tebi dogodi?Zapamtite!
SVAKA JE DROGA OPASNA
