Piše: Vedrana Rudan
Medijima koji danas žive isključivo od teme ko koga kreše njen je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srbijanskog visokog društva, udanu, majku… Zatresla se cijela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala što reći na tu temu.
Da je kojom nesrećom NATO opet napao Srbiju ili da su se Tuđman i Milošević istovremeno dignuli iz groba i zapjevali usred Beograda “Hej, Slaveni” mediji bi se manje uznemirili. A zašto su se mediji uznemirili? Ja ću vam reći. Zato jer je Marija žena. Da je Marija Mario, da je Marija oženjeni pjevač pe*er niko je ne bi ništa pitao. NIKO. Niiiiiikooooooooo. Zato jer se na ovim našim prostorima javne osobe pe*ere ostavlja na miru osim ako oni od svog pe*erluka sami ne odluče napraviti biznis, piše “Rudan“…
A đe su mi dokazi? Ispričat ću vam priču iz mladosti. Bilo je to sedamdeset i prve, druge ili treće, nisama sasvim sigurna. On je imao koncert na terasi hotela Marina u Mošćeničkoj Dragi. Naravno da sam sjedila u prvom redu i jedva čekala pauzu da ga zaskočim, da mu, ako bude ikako moguće, uvalim svoj mladi jeziku u usta, da mu uručim posebno za tu priliku u Trstu kupljene svilene gaćice. Koštale su, preračunato, osamdeset eura. Nije me bilo briga. Samo jednom u životu te može, ako budeš imala sreće, pojebati najveći mužjak na jugoslavenskim prostorima.
Prije pauze sakrila sam se iza zavjese koja je dijelila pozornicu od bekstejdža. Bekstejdž je bio vrt o kome je, bajdvej, brinuo moj pokojni otac. Tako je dobro uredio vrt hotela Marine da je jedno od njegovih rješenja, ružni betonski zid pokrio je fenomenalnim zelenim lišćem, ušlo u “Jugoslavensku enciklopediju vrtlarstva”. Ako je neko od vas ima neka mi je pošalje. Neću platiti gaćicama. U vrtu smo iza zavjese bili samo ja i moj prijatelj. Danas penzionisani univerzitetski profesor nije skrivao da je pe*er iako se za Jugoslaviju baš ne bi moglo reći da je bila pe*erfrendli. Nisam ga pitala šta tamo radi. Ja sam čekala Njega.
I On je došao. Visok, vitak, blještavi zubi… Žao mi je što već tada nisam bila djevica. Poželjela sam ga zbog toga zamoliti za oproštenje prije nego sa njega skinem sako, hlače, gaće, prije nego ga progutam. Kad… On se uputio prema mom prijatelju s kojim sam išla u osmogodišnju školu. Šta se dešava? A ja? A jaaaa? Zagrlio ga je i uvalio mu svoj jezik u usta. Činilo mi se da će jedan drugoga proždrati, ali nisu. Da jesu on danas ne bi bio još uvijek jedan od najvećih pjevača i je*ača na našim prostorima. Kad kažem je*ača mislim na je*ača žena, naravno. Gospodin je oženjen, isto tako naravno. I ima djecu.
U moje vrijeme, bilo je to pred četrdesetak godina svi smo, osim nekih glava ludih, u Jugoslaviji znali da je Pjevač pe*er. Nikome to posebno nije smetalo. Voljeli smo i još uvijek volimo njegov glas. Koga je gospodin je*ao nije nas bilo briga. Bilo je to vrijeme mraka, mraka koji je jednako pokrivao i “normalne” i “perverzne”. Danas živimo u vrijeme svjetla. Sve se mora otkriti, sve se mora znati. Ako mediji dnevno ne isporuče bar nekoliko vrućih vijesti o tome ko koga je*e na šou sceni, za onu političku su manje zainteresovani jer bi mogli ostati bez posla, a možda i bez glave, ništa nisu učinili. Pa ipak, eto, gospodina puštaju na miru.
Danas je on, o tempora, o mores, JE*AČ nad je*ačima. Djevojke i djevojčice na njega bacaju gaćice i grudnjake dok on pjeva pjesme moje mladosti.Nema tog reportera ni informera ko bi mu se usudio prići i pitati ga, kako usklađujete to što ste i pe*er i muž i otac? Muškarce se na ovim prostorima ne razapinje na križ bez obzira koga je*ali, križ je rezervisan samo za žene.
“Novinari”, a da, malo za promjenu, ostavite Mariju na miru? Sačekajte junaka moje priče iza stejdža, stalno održava koncerte, pa ga priupitajte kome iz svoga benda ovih dana uvaljuje jezik u gladna usta.
