Njezin rahmetli otac želio je da bude liječnica, da nastavi tradiciju jer je on bio medicinski tehničar. Htio je da mu kćer u bijeloj kuti liječi ljude. Brena nikad nije požalila što nije upisala medicinu. Željela je, započinje svoju priču, zbog njega, ali onda je shvatila da i pjesmom može liječiti ljude. Danas kaže da je sve svoje snove ostvarila, ali ipak još ne prestaje sanjati.
Kao djevojka od 15 godina susrela se sa starcem koji je prolazio pored njihovog doma u Brčkom i koji je od njene majke tražio čašu vode. Čovjek ju je pogledao i počeo pričati. Govorio je da će joj život biti zanimljiv, ali tada nije slutila u kojoj mjeri. Ispričao je će imati veliku i lijepu kuću, da će putovati dokle joj pogled dopire, da će je ljudi voljeti, da će biti poznata kao i Tito, da će imati novca od neba do zemlje.
Tada joj je to zvučalo zaista zanimljivo, ali tako daleko i strano. Međutim, kada je počela profesionalno baviti pjevanjem… kockice su se samo slagale.
Slovi za najveću profesionalku i najjednostavniju ženu ovih prostora. Brena je zaista široka bosanska duša. Svoju unutarnju stabilnost i mentalnu zrelost, dodaje, ne bi mijenjala ni za što, pa ni da izgleda mlađe. Odrastanje u Brčkom pamti po bezbrižnosti. Bila je, govori, zaštićeno, voljeno, maženo i paženo dijete, koje je vrlo rijetko plakalo.
Za početak… prisjetimo se Vaših početaka. Rekao bih da je to bio podjednako sladak, ali i gorak početak “po novom putu”… Vi, tim putem, uspješno gazite decenijama. Kako su tada reagirali vaši najbliži, okolina?
– Uvijek sam imala podršku svojih roditelja i to je ono što je bila moja vodilja kroz život. Vaspitana sam da budem dobar đak i poslušno dijete, da imam lojalan i odgovoran odnos prema novcu i da se za svoje snove borim. Moja karijera je dokaz da uz potporu roditelja i naravno uz talenat i veliki rad, možete da ostvarite ono o čemu ste kao djevojčica maštali. Uvijek imate čašu meda i čašu soli, i kada uđete u veliku priču, morate da budete spremni na velika odricanja. Bez toga nema velikih karijera.
Imali ste sam 22 godine kada ste objavili pjesmu “Čačak” koju je pratio vrtoglavi uspjeh “Slatkog greha”. Bio je to, da tako kažem, početak nove Brenine ere…
– Jeste i u startu nije nam se dopao “Čača”k. Kakav sad šumadijski rokenrol! Pjevala sam tada na osam svjetskih jezika, bili smo najjači šou bend u čitavoj zemlji. Međutim, sreća pa smo poslušali ljude koj i su u to vrijeme ovaj posao znali bolje od nas.
Jeste li ikada sanjali da ćete postati to što ste danas: i brižna majka, dobra supruga, uspješna pjevačica, kao i biznismenka? Jeste li ikada pomislili da ćete biti najpoznatija Bosanka u Srbij, Evropi, svijetu?
– Nisam išla tako daleko, iskrena da budem. Ali moj rad je mene vinuo u visine, a publika i ljudi koji me vole i prate su me digli. To je jedini pravi put kada kroz uvažavanje važeg rada vi dostignete takve epitete. S druge strane, moja porodica je moj prvi luksuz u kojem, pored moje pulbike i mog posla, uživam. Mislim da je žena kompletna tek kada se ostvari i privatno i poslovno.
Čega ste se tada plašili? Je li upće bilo straha od tog “novog života”, vaših početaka u Beogradu?
– Ne! Nkada se ničega nisam plašila. Čak i kada nije išlo kako sam planirala, znala sam da je život pripremio nešto bolje i ljepše.
Kada zažmurite i vratite film unatrag… čega se rado sjetite kada je u pitanju početak Vaše karijere?
– Svakog uspjeha koji je nadmašivao prethodni. I dan danas imam taj isti osjećaj kad uradim nešto veliko što pomjeri granice. Sjećam se svojih prvih intervjua, svojih prvih naslovnih strana, onda je taj broj prešao u stotine, pa u hiljade… Više ne znam ni tačno koliko sam sedmično davala intervjua.
Prvi ste na koncert doletjeli helikopterom. Pokušali su Vas mnogi kopirati na slične načine, ali to nije bilo tako zapaženo kao “vaš let”?
– Znate kako kada želite efekat na tržištu bilo čega morate prvi da patentirate nešto. Nisam to ja izmislila, vjerujte. Oduvijek sam željela da to što radim na koncertima ne bude samo pjevanje, već da bude nešto što će ljudi pamtiti.
Ne znamo Vas samo kao pjevačicu već i odličnu glumicu: “Hajde da se volimo”… Prvi drugi, treći dio. To niko osim Vas nije uradio? Ma, neka kažu da niste brend!
– Vidite, u svjetskom šou biznisu svaka velika pjevačka zvijezda umjela je i da glumi, ja sam samo pratila svjetski trend. Ponosna sam na podatak da su to i dalje najgledaniji filmovi domaće kinematografije kada se reemituju na TV s vremena na vrijeme.
Najavljivao se nastavak Vašeg filma, ali…
– Znate kako, ja bih sutra snimila nastavak da je samo do toga šta ja želim. U biznisu je rentabilnost vrlo važna stvar, a film je skupa igračka, kako ja volim da kažem. Onog trenutka kada se piraterija putem internet kanala bude okončala moći ćemo da razmišjamo kako da se film realizuje.
Kojom ste pjesmom ponosni? Kajete li se zbog neke koju ste snimili?
– Ne kajem se jer sam uvijek snimala i šaljive i ljubavne i vesele i razdragane pjesme. Moj repertoar je šarolik i raznorod i zaista za sve ukuse. Čak i za najprobirljivije.
Koju najradije pjevate na nastupima? Je li to “Jugoslovenka”?
– Ne mogu da imam omiljenu pJesmu jer publika diktira šta želi da čuje. Redovno mi traže i “Robinju”, i “Čačak”, i “Damu iz Londona”, i “Jugoslvoenku”, i “Mileta i Cileta” (smijeh). Mislim Mile je zavolIo disko, a Cile je iz pjesme „Sitnije cile sitnije”.
Često kažete da ćete zauvijek ostati Jugoslovenka?
– Moj pogled je kosmpolitski zaista i tako su me vaspitavali i roditelji tako Boba i ja vaspitavamo svoju djecu. Čitav svijet je naša kuća, a ovaj čitav region Balkana su naši korijeni. Jugoslovenstvo je bila kosmopolitska ideja jer po tom principu je danas formirana i Evropska unija. Jedna valuta, jedan jezik, jedno tržište. Kao poslovna žena na tome skidam kapu. A kao emotivno biće u duši sam vjerovatno posljednja Jugoslovenka na ovim prostorima.
Niste se nikada pretjerano u medijima hvalili brakom sa Bobom Živojinovićem. Ali ste, pratio sam, znali reći i kada negdje “zaškripi” u braku?
– A gdje ne zaškripi? Jel’ ima neko kome u braku samo ruže cvjetaju?! Brak vam je kao malo preduzeće. Ima dobrih, ima loših goidna, ali je bitno da funkcioniše. Da ste kad sve saberete – u plusu.
Kako je godinama održavati skladan brak s obzirom na posao kojim se bavite?
– Nama je čini mi se lakše nego parovima koji su po 24 sata zajedno. Mi smo često na različtiim stranama svijeta, ali mi smo na to navikli i toliko se uželimo jedno drugog, da ta razdvojenost čak i pozitivno utiče na naš odnos.
Kako je Boba na početku podnosio što narodne mase vole njegovu ženu dugih nogu, uskih pantalona ili kratkih suknjica?
– Pa on se u tu istu ženu zaljubio (smijeh).
Neki njegovi “hirovi”, ako ih je bilo, zbog muških pogleda sada su sigurno stvar prošlosti…
– U našem braku nema ljubomore i sličnih dječjih bolesti. Mi smo u startu jendo drugom dali bezgranično uvažavanje jer je svako na svom terenu bio najbolji. S druge strane, u emtoivnom smislu, samo nesigurni ljudi brinu da li je žena atraktivna, a pravi muškarci se takvom ženom ponose. Moj Boba je pravi muškarac.
Nisu samo “mjerkali” Vas na nastupima… I Boba se našao na “meti” djevojaka… Kako ste podnosili, posebno u vrijeme njegove mladosti, što su ga posebno u medijima svako malo “spajali” sa nekom novom?
– A zamislite da sam našla nekog momka kojeg nijedna nije htjela (smijeh). Dajte molim vas! (smijeh) Meni je imponovalo što je on toliko poželjan.
Godine lijepog braka su iza vas… dolaze nove. Kako tako dugo održavati sklad i harmoniju? Gdje crpite energiju i ideje za neka nova iznenađenja?
– Zante kako, kad ste mladi, volite jedno drugo, kad dođu djeca, volite i dalje jedno drugo, ali ste bogatiiji za roditeljstvo, kad djeca odraastu vi pomilsite šta sad može da vas iznenadi. Onda stignu valjda unučići pa se opet radujete zajedno. Svaka bračna dekada ima svoje draži.
Sada je već vrijeme kada i jedno i drugo u kući očekujete dolazak snaha, unučadi… Bojite li se starosti?
– Je l’ vam djelujem ko da se bojim? (smijeh). Meni je vrhunac života tek sada. Ni manje briga, ni više uživanja! Starost je vrlo relativna stvar. Imate stare ljudi i u 32 koji se smiju, bez radosti, žive bez uživanja…
Vaš sin Viktor često je s vama na putovanjima… Mezimac ili…? Ili ga želite uključiti u svoj tim?
– Viktor se vrlo interesuje za dijelove koji su vezani za javni posao i pratimo interesovanja i njegove potencijale. Imat će našu podršku kada odluči čime će se baviti, a to će biti vrlo brzo.
Koliko oni, Vaši nasljednici, trpe slovu koju nosite? Često se nađu na meti novinara, paparazza… pa ni njihovi životi ne ostaju “među četiri zida”?
– Znate kako, mi smo djeci objasnili kako slava funkcioniše i da oni nisu slavni kao pojedinci, nego su poznati zbog prezimena koje nose. Uvijek potenciram, da prezime imaju, ali za ime će morati da se potrude. Noćni izlasci su normalna stvar i izlaze isto kao njihovi vršnjaci.
Kada ste posljednji put “poludjeli” zbog nekog naslova, teksta u novini, laži o Vama?
– Slabo se ja potresam, jer kad nešto izađe ja sam na drugom kraju svijeta, na nekoj audijenciji kod našeg ambasadora sam bila baš u Briselu kada su me zvali za komentar neke objave. I onda kada vi vidite tu razdaljinu u dometima, ne možete da se potresate.
Da ste Vi na mjestu običnog čitaoca i pratite medije, kakvo bi mišljenje imali o Breni, nakon svega što ste pročitali?
– To je neka mnogo važna, je li? (smijeh) A i lijepa je (smijeh). A vidi što ima lijepu familiju (smijeh).
Kako bi se opisali u tri riječi?
– Odgovorna, racionalna, pefekcionista.
Kakva ste kolegica? Šta Vam pričaju iza leđa? Sigurno imate i Vi neku “ptičicu” koja Vam šapuće na uvce?
– Zante kako sve se čuje, sve se zna. Ali kakva bih bila kada bih se bavila sa “rekla kazala”. Niti imam vremena niti me to zanima. Imam preča i pametnija posla.
Ima li na estradi neko za koga bi mogli reći: “E može me naslijediti” ili ostajete pri onome da je Brena jedna, i ne rađa se druga?
– Ne treba niko mene da naslijedi, već da stvari svoje ime koje će nadmašiti Lepu Brenu. To je poenta, biti svoj i orginalan.
Da imate čarobnu gumicu koja sve briše… šta bi spriječili, uklonili sa estrade?
– Znate kako, da bi se vidjelo šta je dobro, mora da ima protivtežu u nečemu što je ne mogu da kažem, loše, ali recimo – bezveze.
Koju životnu situaciju bi najradije izbrisali iz svog života?
– Nema takvih zaista. Čak i kad sam pomislila da bi nešto sklonila i zaboravila, imalo je zašto je trebalo da bude baš tako i baš tim redoslijedom.
Koji životni period ne bi voljeli preživjeti da se ponovo rodite?
– Period raspada velike Jugoslavije.
Gdje osjetite najsnažniju emociju kod publike?
– To zavisi od grada do grada, od države do države. Uglavnom su to neki stari hitovi iz osamdesetih ili neke najnovije pjesme.
Sjetite se neke anegdote s nekog Vašeg nastupa.
– U Istočnoj Nemačkoj sam dobila od jednog građevinskog radnika – čekić. Došao čovjek na binu i dao mi uz rečenicu: „Da sredim sve svoje neprijatelje”. Moji iz orkestra gledaju u nevjerici, ja prilazim on pruža čekić. Sjećam se da je imao nadimak Limun.
Koji je vaš najveći blam?
– Nemam ga.
Imate li prijateljica na estradi? S kim se inače družite, pijete kafu?
– Sve moje drugarice sa estrade su i same prezaposlene i ne stižemo da se viđamo pretjerano ali zato kada dođe snimanje novogodišnjih programa ili emisija u kojima učestvujemo zajedno – sve nadoknadimo.
Kakav je Saša Popović kao saradnik? Vi ste njemu šef ili on Vama?
– Saša Popović je jedan izuzetno vrijedan čovjek čije mišljenje uvijek uvažavam.
S kim još iz nekadašnjeg “Slatkog greha” imate kontakt, saradnju?
– Nemamo redovne kontakte, ali smo jedni za druge. Nažalost, ostali smo bez Lepog Bore i to je nešto što me jako potreslo.
Jeste li očekivali da će “Zvezde Granda” postati najgledaniji šouu?
– Jesam jer sve iza čega stoji “Grand” i lično Saša Popović ima veliku tendenciju da publika želi da vidi. A još ako joj se i dopadne – rejting je zagarantovan.
Veoma ste uspješni… Kažu da što god dohvatite, “urodi plodom”. Koja je formula vašeg uspjeha?
– Morate da vjerujete i da raspolažete činjenicama u onome što vam je polje djelovanja. Umjetnost, pjevanje, gluma su jedine oblasti gdje protekcija i veza ne mogu da vam pomognu ukoliko ne posjedujete relevantan kvalitet. Mora da stoji iza svega kvalitet, pa tek onda ide marketing i sve ostalo.
Nikada niste isticali favorite, ali ipak moram pitati… Od svih dosadašnjih pobjednika, takmičara koja bi posebno istaknuli?
– Znate kako ne bi bilo ni fer, ni lijepo prema ostalima ako bih rekla da nekoga volim ili podržavam posebno. Poenta je da svi oni znaju da u “Grand produkciji” imaju apsolutnu podršku tima koji stoji iza njih.
Vi imate sreću pa imate oboje, ali šta je za ženu važno: lijepa ili pametna?
– Jedno bez drugog ne ide, vjerujte.
Radili ste određene estetske korekcije na sebi. Kajete li se zbog toga?
– Ne. Danas hvala bogu sve možete da dotjerate što ne stoji kako treba. Javne ličnosti imaju obavezu da daju primjer samouvjerenosti, a kako da bude sretan i samouvjeren neko ko nije zadovoljan sobom. Ne treba pretjerivati, ali morate izgledati kulturno i primjereno poslu koji radite.
Jedan poznati režiser spotova je rekao da ste ga vi opametili. Do saradnje s Vama nije poštovao tuđe vrijeme, dogovor… ali ste ga, kaže, dobro “nalijepili” zbog toga! Poslušao Vas je i danas je ponosan. Šta još insistirate od saradnika?
– Pa ako sam ja odgovorna, očekuje i od ostalih. Moj tim je uvijek brojao 30-50 ljudi i zamislite da neko stalno kasni, ili da kasni više njih – na šta bi taj koncert ili bilo kakav sastanak ličio. Ako radite ozbiljan posao, morate ozbiljno i da se ponašate. Jer samo tako možete da imate uspjeha.
Koliko ste se zamorili poslom?
– Radim onoliko koliko meni lično znači i nemam problem sa tim da nešto moram po svaku cijenu. Odavno ne moram, već želim. To je velika stvar.
Kojih savjeta vaših roditelja se uvijek sjetite?
– Šta god da radiš, radi časno, pošteno i dostojanstveno.
Kažu da baš nije onako kako se priča odnosno da sinovima kupujete baš sve što požele?
– To ne radi ni jedan roditelj. A pogotovo ne onaj ko želi dobro svojoj djeci. Djeci treba dati ljubav i vaspitanje, a shodno materijalnim mogućnotima pružiti ostalo. Ali nikada ne treba pružiti sve, jer kada im sve probleme riješite, ta djeca nemaju motiv da se samostalno realizuju u životu.
Sigurno postoji nešto što do sada niste realizovali, a voljeli bi?
– Iskreno to su neke zaista sitne sitnice.
Za koji vas bosanski grad vežu posebna sjećanja, osim vašeg Brčkog?
– Tuzla, Sarajevo, Mostar. Pjevala sam u dosta gradova, ali ovdje sam održala nekoliko svojih predivnih koncerata. A i ljudi su me na ulici uvijek dočekivali puni uvažavanja i radosti u očima. To se ne zaboravlja.
Idete li danas u Brčko? Kontaktirate li sa starim prijateljima?
– Odem po nekada. Prijatelji su se raštrkali na sve strane svijeta i sretnemo se po svijetu.
Ganuta jer nagrada dolazi iz moje rodne Bosne
U Sarajevu ćete na velikoj manifestaciji Expressija dobiti najveće priznanje: Nagradna za životno djelo. Riječ je o nagradi koju vam dodjeljuju naši čitaoci odnosno grupacija Avaz. Nijre baš mala nagrada, pogotovo jer dolazi iz BiH?
– Mislim da je ova nagrada nešto što jedan umjetnik može da priželjkuje tokom čitave karijere. Počastvovana sam i polaskana ujedno i zaista ganuta što je jedno ovakvo priznanje došlo iz moje rodne Bosne. To je poseban sentiment, posebna emocija nešto što se ne da prepričati riječima. Samo osjećajem u srcu.
Upornost se isplati
Vaša poruka našim čitaocima, onima koji tek počinju sa karijerom…
– Čitaocima želim puno zdravlja, sreće, ljubavi i para, uspjeha na svim poljima i životne radosti. A onima koji tek počinju karijeru, upornost se isplati. Vjerujte u sebe i gazite krupnim koracima. Ako vam neko kaže da niste dovoljno dobri i da se ne uklapate u taj ram, znači da samo da su vaši okviri mnogo veći. Ljubi vas i voli Lepa Brena!
Ne razmišljam o povlačenju sa scene
Jeste li ikada razmišljali o tome kada će biti vrijeme da se povučete sa scene?
– Nemam vremena da mislim o tome. Ne postoji univerzalno vrijeme kada se nešto radi. I ovaj posao ne poznaje takve granice,ispričala je za exspress,Brena.
