Ilustracija (Foto: Cure.ba)
Puno godina kasnije, kompilirala je ove bisere i objavila knjigu “Smijeh kao lijek” u kojoj se nalaze neki od najsmješnijih razgovora koje je imala s pacijentima. Ljekarka uvjerava da su svi razgovori stvarni, a prema njenoj će knjizi uskoro nastati i pozorišna predstava.U nastavku pročitajte neke od njih:
– Muž mi je uginuo! Nije sasvim već figurativno. Bio je danas kod kardiologa. Radili su mu ‘akage i kagebe’ (EKG), koreografiju (koronarografiju) i kažu da je dobro, a on samo što je živ.
– Cijeli dan povraćam neko zelenilo. Kakva mi je stolica? Pa, drvena, tapecirana.
– Ja ne znam jeste li vi vatrogasci ili ‘hitnjaci’, ali svakako dođite u šumu kod Pevca, ovdje gori neko đubre od čovjeka.
– Čekam vas (misli na Hitnu pomoć, op.a.) kod fakulteta za stoku. Ako ne dođete, žaliću se Ministarstvu za kritiku!
– Nalazim se na licu mjesta kao posmatrač. Neki su se momci napušili, trojica gube svijest, a ovaj jedan se baš dobro drži.
– Svi u kući smo nekako ‘virusavi’. Već dvadeset dana traje taj napad, a meni još našli kulturu u mokraći!
– Kakva mi je stolica? Sumnjiva! Malo ide normalno, a malo simbolično.
– Moje je dijete ugrizao miš. Koliko ima godina? Napunio je 30 prije par dana. Za što ga je ugrizao? Pa zato što ga je hvatao. Aaaa, vi pitate gdje ga je ugrizao? U Švedskoj, on tamo živi. A za koji dio tijela? Pa za prst! Zato što ga je htio izbaciti van, a tamo je sad hladno. Miš se nije dao lako, neće ni on na zimu.
– Znam da to nije vaš faktor (fah, op.a.), ali gdje se voze pilići kada im padaju glave?
– Ja sam jedna baka i zovem za mog brata. Ja sam mu glavna za ljekare, sve znam koga treba zvati. Nego, boli ga donji dio želuca, bojim se da nije nešto ginekološki?
– Ja imam vaginu pektoris, a sad me boli želudac. Gdje me boli? Pa ovdje u Mirijevu.
– Dobro veče! Da pričam? Jeste li vi sad pravi čovjek ili ste onaj bankomat od automata?
cure.ba
