Tekst je namijenjen svim mladim ljudima koji ne znaju u kojem smjeru da krene njihov životni put nakon osnovnoškolskog ili srednjoškolskog obrazovanja, roditeljima i dušebrižnicima koji komentarišu tu istu omladinu. Također, namijenjen je i političarima.”
Autor teksta je Cazinjanka koja je diplomirana pravnica koja, pored svih napora, nikad nije radila u svojoj struci. Sreću za sebe i svoju porodicu, nakon brojnih razgovora za posao, pokušava pronaći u Švedskoj. Portal “Cazin” Vam donosi njen tekst u potpunosti:
„Ono što govorim svojoj djeci, reći ću i vama: Upisujte medicinu i ugostiteljske škole, učite njemački jezik, završavajte tehničke fakultete i informatiku i BJEŽITE iz ovog TAMNOG VILAJETA.
Djeco draga, nema ovdje za vas budućnosti.
Nekad, ne tako davno, i ja bijah vi. Imah snove, imah planove iškolovah se slušajući majčine riječi: „Uči sine, da ti motika ne bude pinkala“. Završih ja tako visoke škole i tek tad je počela surova borba za opstanak.
Ne dozvolite da kao i mi, starije generacije, idete na desetine razgovora. Da vam školske kolege javljaju za konkurse. Da zajedno idete sa istim kolegama , da biste nakon što obavite intervjue sa “ stručnjacima“ ,izašli i glasno svima prisutnim rekli šta su vas pitali, ama bez ikakvog straha i ljubomore da će oni biti primljeni a vi ne, jer svi već znaju da je eto tamo, neko ko i nije tu, primljen već ranije.
Učite, sokoli, imajte cilj i idite. Tamo negdje ‘pod drugim nebom’ tražite sebi nafaku. I tamo sunce izlazi na istoku, i tamo je trava zelena. Ne vjerujte kad vam kažu nema tamo rahatluka, bureka i ćevapa. Ima svega, a i ako nema doći će se mami bar dva put godišnje. Reći će vam: A jezik? Polako naučit ćete vi i jezik. Reći će vam “Nema meda na hrasticu ni eura na drveću“. Nema i to je istina, ali budite sigurni da svaku minutu plate i to pošteno.
Roditelji sokolite svoju djecu, pustite ih iz gnijezda. Oni su zreliji i odgovorniji nego što mislite. Zlatna je ova naša omladina, ZLATNA .
Općepoznata činjenica je da su oni najbolji studenti i radnici negdje u EU. Boli kad čujem ono „Ova omladina po cijeli dan ispija kahvu, dali roditelji dvije-tri marke pa po vas cili dan isjedavaju se.“ Ta ista omladina kada se zatvori u sobu, sklopi oči i po milioniti put se pita KUD i KAKO dalje. Zar mislite da oni ne žele porodicu, brak, djecu?
O, kako boli kad ti roditelj da tih famoznih par maraka, stegne te nešto u prsima pa oboriš pogled. Mlad si, zdrav si, pa prosto osjetiš se kao parazit.
Zar ne pomislite kako je njima kad roditeljima ne mogu dati po 20 KM mjesečno, onako čisto da ih počaste, jer eto radi za 400 maraka i to kako radi ne zna koji je svijet kad dođe kući.
Čitam, kažu otišlo preko 80.000 ljudi iz BiH. Odokativno, otišlo je njih i 150.000, i neka je, Bog im dao! Čitam, političari rade na pronalaženju rješenja da spriječe odliv mladih. Nemojte molim vas! Zabrljat ćete i uništiti i ovu šansu. Pustite da se sami snalaze. Ne lažite im i ne obećavajte radna mjesta kao i nama. Neka idu! A vama “Eto vitra eto harmana“.
