U Njemačkoj se zadnjih dana na svim nivoima, od elitnih ekspertiza, pa sve do kafanskih susreta razbuktala rasprava o ukidanju papirnatog novca. Angela Merkel se u svezi tog novog velikog evropskog cilja, čak sastala s francuskim premijerom tražeći podršku za taj plan, piše “Dnevno“…
Još se nije ni slegla prašina oko mogućeg novca koji to nije, a Njemačka je već u nevjerici gledala već novi horor – na vrlo gledanoj i najpoznatijoj njemačkoj kući ZDF. Novinar je prvo lijepo obrazložio naciji da se mnogi stručnjaci slažu kako je došao kraj novčanicama, jer su nepraktične, mogu izgorjeti, mogu se ukrasti itd, i dao je primjer super razvijene Švedske koja je skoro pa izuzela novac iz opticaja – tamo većinom svi plaćaju karticama. Naravno, zaboravio je spomenuti da je ta super država zadnjih decenija jako smanjila socijalna davanja kao i da je ograničila ljudska prava. No, na stranu to. U nastavku priloga, nakon uvoda o bezgotovinskom plaćanju uslijedio je film o RFID čipu i o njegovu izumitelju koji, naravno tvrdi da je implantat bezopasan, svima ugodan bez signala, a potreban je samo čitač. Komentari njemačkih ljudi koji su gledali ovaj prilog su vrlo jasni, – Nijemci, kao i svaki normalna čovjek nisu oduševljeni idejom o čipiranom svijetu.
“Oni nam to javno prezentiraju čipiranje?”, pita se jedan gledatelj, dok drugi zaključuje “da oni pored naših zdravih očiju stvaraju čipirani svijet kontrole i to u vrijeme najvećih društvenih haosa novije historije”.
Malim koracima do savršenog cilja – pročipiranog čovječanstva i bezgotovinskog novca. Obje stvari su posve zastrašujuće. Jedno je žig zvijeri, a drugo umobolna projekcija apsolutne kontrole!
Nedavno je u magazinu “Trend” objavljena vijest da je austrijsko-njemačka kompanija za visoku tehnologiju EDAQUOS izbacila na tržište projekt o čipiranom novcu. Novčanice bi imale ugrađen RFID čip i u svakom trenutku na kasi ili u banci moglo bi se provjeriti otkud novac. U slučaju da mu je trag mutan ili “bez porijekla” istog momenta bi bio ugašen, dakle postao bi nevažeći. Zamislimo situaciju da ste se najeli i napili u nekom restoranu, dođete na blagajnu i želite platiti novčanicama, a vlasnik pozove policiju jer na njegovoj kasi signalizira da je vaš novac “crnog porijekla”. Specijalci vas odvode u antiteroristički ured, i sad se vi perite i dokazujte da niste trgovac drogom ili oružjem. Ili još bolje, vaše dijete uđe u trgovinu i kupi čokoladu novcem koji mu je dala baka “iz čarape”.
Ko zna da li bi uopšte vidjeli više vašeg “malog teroristu”. Takve situacije bile bi posve realne ako se ostvari plan vladajućih da posve izbace poslovanje novčanicama, tj. gotovinom, iz opticaja.
Jer, ko bi uopšte htio riskirati takve situacije u svom svakodnevnom, malom životu? Zabrana poslovanja gotovinom postala bi nepotrebna. Ljudi bi se sami, preko noći, odrekli svoje najljubljenije tekovine civilizacije, novca. Plaćali bi desnicom, karticom, smartfonom ili će se vratiti nazad u pećinu i početi mijenjati kožu za hljeb ili vino.
Dostojevski, koji je bio duhovni bard ali i kockar, rekao je: “Novac je znak velike slobode”. Čovjek koji radi dan i noć da bi preživio ima bar tu zadovoljštinu da drži u rukama plod svog rada, svoj novac s kojim će raspolagati kako on želi, potrošiti ga ili spremiti “pod krevet” za crne dane. Milioni ljudi na svijetu svaki dan se ustaju, trče na posao, gube zdravlje i živce, gube cijeli život rmbajući za nevidljive gazde koji će im sad i njihov krvavo zarađeni novac učiniti nevidljivim.
Novac je već odavno nevidljiv, virtualan. Banke stisnu dugme i isplate vam kredit koji postoji samo u njihovoj mašti, iluzija brojke nečeg stvarnog na ekranu, koja uopšte nema pokriće u trezoru banke. Ali kad vi trebate otplatiti taj kredit za njega morate dati svoju krv i svoje meso.
I to je cijela poenta ovog novovjekovnog ropstva. Otkad je ukinut FED tako funkcioniše svijet. O virtuelnom novcu i kako nastaje novac možete lako i razumljivo pročitati u knjizi Marka Franciškovića “Hrvatska knjiga opstanka”. Trend ukidanja gotovine, keša, zahvatio je Evropu poput tornada. Počelo je u Italiji pod krinkom borbe protiv mafije. Na bankomatu možete dignuti najviše 1.000 eura mjesečno, zatim u Španiji, Grčkoj, sad u Francuskoj, zbog terorizma navodno. Najdalje u tom su otišle zemlje Skandinavije, Švedska, Norveška, Danska. U Holandiji je neki neki dan objavljen zakon da kafići i trgovine ne moraju uzimati novčanice ako neće.
Ljudi prihvaćaju kartice jer je elegantnije, brže itd. Ali, ni ne slute što će biti kad budu ovisni samo o tom komadu plastike u ruci. Još uvijek ima gotovine pa nekako sve je još OK. Ali, kad vam ukinu minus, kad banka samo ugasi vašu karticu ili se banka ugasi itd. Šta onda? Gdje će te posuditi do prvog, ili, zar će stari i nemoćni ili po bolnicama morati davati punomoć svoje kartice komšijama, bližnjima koji su možda i neodgovorni? Svijet će se promijeniti posve, naše navike, sve, postat ćemo novi ljudi za novi, vrli svijet. Je li to moguće?
Na prošlom sastanku svjetskih moćnika zemalja G7 raspravljalo se o ukidanju gotovine iz opticaja za sve države Evrope. Glavni “guru” tog projekta bio je nova zvijezda na mađioničarskom nebu Peter Bofinger. On je iznio svoj projekat u sklopu svoje lijeve socijaldemokratske stranke u njemačkom Bundestagu, ali i dao je intervju za Spiegel. Naravno, želi što prije da i u Njemačkoj bude usvojen zakon o bezgotovinskom plaćanju.
Nijemci, a bogme i svi mi, još uvijek uzdišemo za njemačkom markom. Još nisu prebolili ni marku a već će ostati i bez eura u rukama. Što pametno kaže P. Bofinger u Der Spiegelu? Od cijele njegove velike ekonomske mudrosti čovjek će zapamtiti samo da je rekao da je bezgotovinsko plaćanje nužno jer onda neće biti traženja sitniša po džepovima na blagajni i neće biti zastoja.
Takvog umišljenog visoko senzibilnog intelektualca vjerojatno strašno nervira što mora za jednu konzervu svoje brze hrane uopšte čekati u redu s ostalim bezveznim pukom, a kamoli da još trpi torturu dječjeg plača i vriskove dok mama premeće po torbama. Blagajnice u tom njegovom svijetu uopšte nisu ni potrebne, proći ćemo pored nekog stupa i pritisnuti karticu i odahnuvši, izaći van. Eto, to kaže Peter, novi sv. Petar porobljene ekumene.
Nema više troška za štampanje novca, nema više pljački banaka, tačno će se vidjeti tko je kupio tampone, a ko polugu zlata itd. Za svaku transakciju od pekara do WC-a u restoranu banka će naravno naplaćivati proviziju, i vama i teti u “klozetu”. Koliko? Pa koliko joj volja. I tako je ta plastika u vašem džepu jedino što još imate, ako se bunite možete ostati i bez toga! Neće biti terorizma, djeca će “jesti” samo zdravu travu, zamislimo svijet bez ratova, bez droge, bez prevara. Provala bez korupcije..
Ukidanje gotovine je u stvari znak dolaska “njihova Isusa” na zemlju. Novac je uzrok zla u svijetu pa vam zato ni ne treba eto, to je ono što je Veliki Peter poručio narodu. Ne tako izravno, naravno, svi su oni licimjerno lingvistički izobraženi PRovci, ali ipak je rekao baš to. I to baš uoči velikog rata o kojem svi bruje, baš sad kad je skoro cijela planeta u ratu , u poplavama, u haosu, u takvom moralnom neredu Peter prodaje maglu o boljem svijetu. Samo ako dozvolite da vam uzmemo još i to malo što imate, tu jadnu šaku dolara ili eura na vašem krvavom dlanu. Nećemo trebati kamere za svoje novo roblje, ništa od skupe zaštitarske opreme, samo ću pratiti trag vaše kartice i znati gdje ste i šta radite. A kad mi dosadite samo će vas “ugasiti”. Ni u crkvu se nećete moći sakriti, znat ću za svaku vašu milostinju, a vjerojatno će vam i hostije naplaćivati. Pa šta bi vi ? Jeli Sveti kruh besplatno?
