Facebook (Foto: Cure.ba)
Ljudi na Facebook gledaju kao na entitet od bilijun dolara koji nudi dionice i prodaje gomilu reklama. Ali na Facebooku, beskućnici imaju jednak pristup svim Facebookovim sadržajima te tako dobivaju osjećaj pripadnosti, a to je nešto što je jače od materijalnog posjedovanja, ustvrdio je sociolog i kriminalist Art Jipson u studiji koju je objavilo Američko sociološko društvo.
Kroz intervjue s ispitanicima, Jipson je otkrio da se beskućnici koriste društvenim mrežama ne samo da bi izgradili mreže potpore već da bi riješili svakodnevne probleme poput pitanja gdje jesti, pronaći mjesto za spavanje te gdje se nalaze različite socijalne službe.
‘Zašto ne bih i ja bio na Facebooku?’, upitao je jedan od ispitanika u studiji. ‘Imam jednaka prava kao i svi drugi. Samo zato što sam beskućnik ne znači da mi do ovih stvari nije stalo. Moja obitelj, prijatelji te ljudi za koje marim su na Facebooku.’
Jipson je otkrio da nekim članovima zajednice beskućnika, društvene mreže predstavljaju utočište i mjesto za interakciju gdje neće biti osuđivani.
“Nitko na netu ne mari ako se jučer nisam otuširao ili ako smrdim. Ne osuđuju me, osjećam se prihvaćeno i prihvaćen sam”, riječi su drugog ispitanika u studiji.
Jipson smatra zanimljivim otkriće da na stranicama društvenih mreža, od kojih neke zarađuju na oglašavanju baziranim na “lajkovima”, klikovima, komentarima, statusima, čak i oni najmanje komercijalno atraktivni korisnici postaju jednaki onim najbogatijim što pokazuje da duštvene mreže svima donose jednake usluge i korist.
“Naši “postovi” postaju vlasništvo oglašivačkih tvrtki koje čine sve kako bi ostvarile dobit u obliku vrijednosti za tvrtku i dioničare radije nego za korisnike, ustvrdio je Jipson.
“Ali za siromašne korisnike društvenih mreža, koji su rastuća populacija, vrijednost je u samoj online zajednici koja je egalitarna”, pojasnio je.
Jipsonova inspiracija za projekt dogodila se slučajno kada je kao istraživač sociologije glazbe imao tjedni show na sveučilišnoj radio postaji WUDR. Kada je jednog pozivatelja pitao za ime i lokaciju iznenadio se kada je saznao da se radi o beskućniku koji ima mobitel. Kasnije je kontaktirao tog pozivatelja i ustvrdio da koristi telefon za društvene mreže – provjeravanje i pisanje poruka na Facebooku i Twitteru, prenosi Tportal.
Organizirao je intervju s pozivateljem i to je dovelo do intervjua s 13 drugih beskućnika iz te zajednice. Prema Jipsonu, većina od njih imala je više od 100 Facebook prijatelja.
cure.ba
