Čen Šu-Če (foto:cure.ba)
Zarađujući skromno za život, prodajući voće i povrće na tezgi u gradiću Taitung, na istoku Tajvana, ova žena je tokom godina darovala čak 322.000 dolara raznim humanitarnim organizacijama, što je čini možda i najdarežljivijom ženom na svijetu, ali i najvećom azijskom dobrotvorkom.
“Novac ima svoju svrhu samo kada se iskoristi gdje je najviše potreban i kada ga iskoriste oni kojima je potreban baš u tom trenutku”, kaže Čen, dodajući da je sasvim sigurna da je njen teško zarađen novac pronašao put do onih kojima je najpotrebniji.
Inspirisana svojim teškim i siromašnim djetinjstvom, Čen je odlučila da cijeli život posveti onima koji u životu nisu imali sreće kao ona u kasnijim godinama života. Iako bi mnogi pomislili da i nema bog zna šta da donira, ona je jedan od najdarežljivijih donatora u Aziji. Naime, dala je 32.000 za dječji fond, zatim 144.000 za izgradnju biblioteke u jednoj lokalnoj školi, te 32.000 dolara za lokalno sirotište u svom gradu. Štaviše, ona se godinama brine i finansira troje djece iz tog sirotišta. Sveukupno, do sada je donirala 322.000 dolara i ne planira da se tu zaustavi.
Međutim, nije sav taj silni novac koji je donirala to što je čini heroinom, već naprotiv, njena skromna pojava. Ona, za razliku od moćnih i bogatih koji daju novac samo kad snimaju kamere ili sijevaju blicevi, izbjegava da se pojavljuje u javnosti,
Ona kaže da sebe ne smatra slavnom osobom, već da je samo obična pijačna prodavačica.
“Zaista, nema tu šta da se pretjerano priča, ne dajem novac da bih se s nekim takmičila”, kaže ova skromna žena.
Upravo zbog njene skromnosti, ušla je u top 100 najuticajnijih ljudi magazina “Tajm” za 2010. godinu, a “Forbs Azija” ju je proglasio “heroinom filantropije”.
Rođena 1950. godine, Čen je izgubila majku neposredno nakon što je završila osnovnu školu. Kako je bila najstarije dijete, morala je naglo da odraste i pomogne ocu da izdržava porodicu. Kada je imala 18 godina, razbolio joj se mlađi brat, a njegova bolest je godinama odnijela svu porodičnu ušteđevinu.
Iako su dobili novčanu pomoć od komšija i prijatelja, njenom bratu nije bilo spasa. Međutim, ljubaznost i dobrota tih ljudi inspirisali ju je da i sama počne pomagati ljudima, što je i učinila čim je sakupila prvu veću ušteđevinu.
Nakon nekog vremena, umro joj je i otac i Čen je morala da preuzme brigu o ostatku porodice. Nije imala drugog izbora nego da zakupi tezgu na lokalnoj pijaci i počne prodavati voće i povrće. Međutim, kako je oduvijek vodila skroman život, ubrzo je njena ušteđevina počela da raste i onda je odlučila da je pokloni kome je potrebna. Njena tezga joj je i danas sve i bez obzira na naporan rad, tim poslom planira da se bavi do kraja života. A, da je riječ o napornom poslu, svjedoči i to da Čen ustaje u tri noću. Prvo pripremi robu za pijacu, a onda odlazi u grad, gdje na svojoj tezgi ostane i do sedam sati uveče. Štaviše, njene kolege kažu da prva dođe, a posljednja ode, zbog čega su joj ostali dali i titulu “menadžera pijace”.
Njene donacije su iznenadile mnoge, koji se pitaju kako žena koja živi samo od prodaje povrća na tezgi može toliko da uštedi. Njen odgovor je i očekivan: “Trošite samo na ono osnovno i vidjećete, uštedjećete dosta novca.”
Već decenijama vodi skroman život, bez ikakvog luksuza. Kaže da nema želje za materijalnim, te da radi ovaj posao jer naprosto uživa u njemu.
Inače, njeno dobročinstvo je poznato i širom Azije, a snaga i moć njenog djela je naprosto zadivljujuća. Naravno, oduvijek je bilo i biće priča o ljudima koji tajno doniraju siromašnima, ali njen primjer je zaista vrijedan pažnje i može poslužiti kao inspiracija i primjer mnogima koji imaju daleko više od nje.
cure.ba