Enis Bešlagić (foto: Cure.ba)
Za šetnju kroz Baščaršiju treba vam puno vremena. Svi vas zaustavljaju, žele se s vama fotografirati. Prava ste zvijezda.
– Od kada sam upisao akademiju, nikad se nisam eksponirao, nisam jurio u prvi plan. Ali televizija je pridonijela tom publicitetu – svaku večer sam ‘ulazio’ ljudima u domove i postao sam sastavni dio njihove obitelji. Kao što se vidi, ljudi nemaju nikakvih barijera prema meni. Prilaze mi kao starom znancu. I oduvijek je bilo tako. Nema to veze s izgledom, nema veze je li ti faca komična ili nije. To jednostavno nosim u sebi od malena, to mi je bogomdano. Još kao dijete sam se uvijek smijao i radio sve da nasmijem prijatelje. Zato glumu i danas doživljavam kao igru. Ma ne možeš tu na Baščaršiji glumiti zvijezdu! Ako malo digneš glavu, odmah viču za tobom: ‘Ša je, ba?!!! Sad si hadžija! A, jes’ šupak!’
Je li vam gluma jako važna?
– Ne! Da nisam glumac, radio bih nešto drugo. Mogao bih raditi bilo što u životu i zapravo mislim da sam izvrstan menadžer. Kad postanu glumci, ljudi kažu da se promijene i sve podrede tom pozivu. Ja nisam takav. Evo, prije četiri godine radio sam kao menadžer u tvrtki koja je prodavala stanove i uz to sam glumio. Sve te serije koje sam snimio donijele su mi više slave negoli novaca.
One se repriziraju i od tog imaju koristi samo producenti, a mi glumci ne dobijemo za to ništa. A moram sam sebi uplaćivati sve te PIO-MIO jer nemam ni status slobodnog umjetnika. Ne pomaže me država, nisam ni u jednom kazalištu na stalnom angažmanu i sam se borim za sebe.
Zašto niste ostali u teatru?
– Bio sam na stalnom angažmanu u teatru, ali to mi je oduzimalo previše vremena. Lijepo je imati sigurnu plaću, ali nisam tip koji bi čekao da mi redatelji dodijele ulogu. Osim toga predstave su na repertoaru prekratko, odigraš dvadesetak i sve iznova, kao da nikad nisi ništa uradio.
24express: Pa živite li luksuzno? Vidim vozite Mercedesov terenac ML!
– Da, sponzorski. Non-stop sam u autu i zato on mora biti dobar, pouzdan, siguran. Živim sa ženom i dvoje djece u stanu od 67 kvadrata na Ilidži, a to nije nikakav elitni kvart. U Zagrebu sam od prijatelja kupio stan od 45 kvadrata na Jarunu, a kako je prijatelj gradio zgradu, još mu nisam otplatio i još me čeka s novcem, piše 24sata.
cure.ba
