žena (foto:cure.ba)
Međutim, vremenom ljudski um i običaj je počeo da odvaja muško biće od ženskog.
Pa je žensko postalo slabo, nježno, tiho i lijepo.
Počele su se zaboravljati sposobnosti, spremnosti i izdržljivost tog krhkog i nježnog bića.
Kada žena ostane trudna, ona kreće na put kroz koji samo ona zna kako i na koji način prođe. Razni bolovi, neugodnosti je čekaju na tom putu, ali ona to hrabro iznese do kraja i na svijet donese živo biće.
Kada žena rađa to živo biće, podnosi bol koji ljudski um može samo zamišljati, ali se zato ponosno nasmije kada joj u naručje daju rezultat tog bola, dijete, i shvati da može osvojiti svijet.
Žena sada ima porodicu i mora bit stub te porodice, na koji će se ona oslonjati.
I podržava žena svoju porodicu, znajući da ako se samo malo pomjeri u stranu da će temelj njene pordica da padne u nepovrat.
I zato budi ponosna na sebe ženo, jer si ti ona koja nosi u sebi život, donosiš ga na ovaj svijet i pratiš ga na njegovom putu kroz taj isti svijet.
I ne dozovli da drugi dovedu u pitanja tvoju bitnost i važnost za ljudski rod, jer ti si ženo ona koja rađa da bi živjela i umire da bi rađala.
cure.ba
