Foto:arhiva
Svakog četvrtka, u domove u cijeloj BiH, ali i regiji, ekipa emisije Ispuni mi želju donese priče o životnim sudbinama naših komšija, sugrađana, na koje niko ne ostaje ravnodušan.
Kako i sama urednica emisije, novinarka s terena, Džena Zeničanin govori za Radiosarajevo.ba, ovo je sigurno najveći, i najdivniji projekt u regionu.
“Hayat TV je i ovim projektom pokazala svoju društvenu odgovornost i svih ovih godina pokušava pomoći stanovništvu koje je na margini društva, koje je izgubilo nadu i vjeru u bolje sutra. Voljela bih da mogu reći da je situacija na terenu iz godine u godinu bolja, ipak situacija na terenu pokazuje sve više socijalno ugroženih porodica, jad i bijedu bosanskog čovjeka”, govori na početku razgovora urednica Zeničanin.
Ekipa emisije Ispuni mi želju ima puno pravo da govori o situaciji u BiH, naročito u ruralnim sredinama.
“Mi ulazimo u njihove domove, razgovaramo s ljudima i zaista nema mnogo napretka. Naša desna ruka da tako kažem je naša dijaspora, naši ljudi koji žive rasuti po cijelom svijetu emotivno i patriotski su vezani za svoju matičnu domovinu. Nisu fizički ovdje, ali mnogo pomažu i doprinose u BiH. Ovim putem želim se i njima zahvaliti za povjerenje i upravo preko naše emisije žele pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija”, ističe Zeničanin.
U redakciju Hayat televizije dnevno pristiže na stotine zahtjeva za bilo kakvu pomoć, a ekipa često pokušava ljudima objasniti da je teško realizirati sve njihove želje, a u mnogim slučajevima i ne mogu pomoći.
“Ljudi nam se obraćaju i za pravnu pomoć, pomoć za liječenje, pomoć pri rješavanju imovinsko-pravnih odnosa itd. Jednostavno ljudi su izgubili vjeru u lokalne zajednice i društvo uopće. Struja, voda, putevi, saobraćaj, nezaposlenost sve su to problemi s kojima se susreću svih ovih godina”, govori nam urednica emisije Ispuni mi želju.
I koliko god suza isplakali, najsretniji smo kada znamo da dobri ljudi postoje i da žele pomoći svojim sugrađanima. No, kako se ekipa sprema na emotivne odlaske i posjete?
“Teško se pripremiti za određene slučajeve, nikada ne znamo na šta nas čeka na terenu, ulazimo u kuće ljudi o kojima ne znam mnogo, osim onoga što smo dobili u pismu ili na neki drugi način. Naravno, provjeravamo koliko možemo podatke koje dobijemo, ali ipak nije jednostavno ući nekome u kuću, nekome ko je svakako nezadovoljan životom. Ipak, mi ne razmišljamo da se mogu desiti neke ružne stvari, mi razmišljamo kako pomoći, kako pružiti podršku da se može ići naprijed.
Svjedoci smo da naša posjeta unese svjetlost u domove, osmijeh je naša najveća nagrada koju dobijemo na kraju priče. Moram reći da je bilo nekoliko vrlo opasnih situacija na terenu, čak je bila ugrožena i naša sigurnost, ali na svu sreću sve se dobro završilo”, otkriva nam Zeničanin, te dodaje:
“Svjesni smo da nije lako otvoriti dušu i iskreno pričati o problemima, ali s druge strane, sretni smo što naši sagovornici imaju povjerenje u nas i upravo s nama razgovaraju o najtežim životnim situacijama i problemima. Teško je slušati različite životne situacije, gledati suze majke, a naročito je teško vidjeti djecu koja su gladna i željna osnovnih stvari. Najteže me pada kada vidim dječiju suzu, ta suza me toliko boli i uvijek se nadam da će ta iskrena dječija suza probuditi emociju i odgovornost i onoga koji mora i treba nešto učiniti.”
Naravno, svjesna je cijela ekipa Ispuni mi želju da emociju ne mogu jednostavno „ugasiti“.
“Neke stvari doživljene na terenu ne možete zaboraviti, pa se one prenose i u privatni život, nosite ih kući, razmišljate o različitim situacijama i pokušavam naći najbolje rješenje. Ipak, pokušavam balansirati, jer drukčije ne bih mogla funkcionirati.
Previše je poziva, mailova, upita koji mi stižu u svako doba dana i kad sam kući i kad imam privatne obaveze, ali zbog vrlo osjetljive materije, moram uvijek imati vremena i razumijevanja za one koji su me pozvali. Svjesna sam da se nisu javili jer su sretni i zato što im je sve odlično u životu. Nastojim razumjeti sve potrebe”, govori Zeničanin.
Izbori su iza nas, narod je glasao kako je glasao, a kako Džena Zeničanin govori, ne bi komentirala pobjednike, ali ima bitnu poruku u kojoj su satkani skoro svi problemi našeg društva:
“Dragi narode, vi koji ste na margini društva, vi koji pustite javno suzu, iako vas je sramota, vi koji kopate po kontejneru tražeći komad hljeba za svoju djecu, vi koji ne možete ostvariti 14 KM dječijeg doplatka, vi koji skupljate sekundarne sirovine na deponijama, vi koji nemate prijevoza ili puta do škole pa vam djeca pješače po 5 km kroz šumu, vi koji ste obeshrabreni u svakom segmentu društva, molim vas tražite od svojih lokalnih zajednica osnovne uvjete, imate pravo na to, interesujte se, pitajte, tražite. To je vaše pravo, a odgovorni imaju obavezu da naprave ambijent života dostojan čovjeka.”
haber.ba
