Foto: arhiva
Otvorim oči i vidim muža kako mi se primiče i u snu mi prijeti: „Vidiš da sam te našao!“ Opet me udara pesnicama, šutira, osjećam kako me bode ekserom i makazama, žigoše zagrijanom cijevi…
I onda se uz vrisak budim mokra iz košmara.
Ovako započinje ispovijest Marije Ferizović (21) iz Beograda, koju je nevjenčani suprug Ahmed Marinković (40) dva dana držao u iznajmljenom stanu i fizički i psihički se monstruozno iživljavao nad njom.
– Strah me je. Imam dvije kćerke i ne želim da ijedna žena preživi ni pola onoga što sam ja preživjela za tri i po godine, koliko sam bila sa Ahmedom. Ovo nije bio prvi put da me bije. Bio je nasilan i ranije, ali ne ovako. Dešavalo se da me izudara, trpjela sam zbog djece, a i prijetio je da će me naći gdje god da odem. Želim da upozorim sve žene da ne dozvole da ih bilo ko maltretira i ponižava. Da nisam smogla snage da zovem policiju, vjerovatno bi me ubio – priča nesrećna žena dok pokazuje brojne povrede.
Nad njenom sudbinom rasplakala se Srbija. Kaže da se trudila da bude dobra i poštena žena, ali to, čini se, nije uticalo na Ahmeda da joj istom mjerom vrati.
– Ne znam šta je pravi razlog njegovog bijesa, ali postoji određena sumnja da se viđao s nekom drugom ženom. I tada kada me je tukao, govorio mi je: „Vidi kako si debela!“ Prijetio mi je da ne smijem nikom da se žalim jer će ubiti i mene i djecu– kaže drhtavim glasom Marija.
Posljednjih dana je stalno kod ljekara, koji su joj konstatovali prelom nosa i vilice.
– Udarao me je pesnicama i šutirao dok je kćerke i sina držao zatvorene u drugoj sobi. Urinirao je po meni i tjerao me da jedem njegov izmet. Davio me je, udarao me je letvom na kojoj su bili ekseri! Gdje god je udario, probušio je kožu. Kada me je udario u nogu, jedan ekser mi se zabo u koljeno, zbog čega se sad teško krećem… Pekao me je užarenim limom i žiletom! Dozivala sam pomoć… Ne znam kako niko od komšija nije čuo moje vapaje. Možda i jesu, ali nisu željeli da se miješaju i donekle ih razumijem. Meni i danas u glavi odzvanja plač djece koja traže da dođu kod mame. Nije im dao, a ja sam bila nemoćna da bilo šta uradim.
Na njenu priču nadovezuje se majka Elizabeta i objašnjava da kćerku ne bi prepoznala da nije vidjela bebu u njenim rukama.
– Zabranio je Mariji da bude u kontaktu sa mnom. Dok se ovo nije desilo, nisam ni znala gdje žive. Jedina mi je želja da što duže bude u zatvoru.
novi.ba
