Ilustracija (Foto: arhiva)
Prema najnovijem istraživanju studije PLOS ONE, erupcija supervulkana nam je bliža nego što smo mislili. Istraživanje je analiziralo kristale kvarca na mjestu u Kaliforniji na kojem se dogodila supererupcija prije 760.000 godina. Ovi kristali pokrivaju mjesto na kojem se dogodila erupcija, pa su njihovom analizom naučnici uspjeli da odrede “rast” vulkana na osnovu koncentracije titanijuma u njima. Rezultati su pokazali koliko je vremena potrebno da se dogodi eksplozija kada počne posljednja faza u nastajanju erupcije supervulkana, poznata i kao faza dekompresije. Faza dekompresije je karakteristična jer se u njoj oslobađaju mehurići gasa na mjestu na kojem će se dogoditi eksplozija. Naučnici su utvrdili da je za samo godinu dana porasla količina kvarca za 70 odsto, što ukazuje na to da je erupcija prilično blizu. Erupcije supervulkana su toliko snažne i katastrofalne da mogu uništiti čitavu našu planetu, a ovakva vrsta erupcija život na Zemlji može uništiti za svega nekoliko dana ili mjeseci. Problem je u tome što se tokom snažnih erupcija u atmosferu izbaci ogromna količina pepela koja može da blokira toplotu i sunčevu svjetlost godinama, pa čak i decenijama. Na svu sreću, ove erupcije su veoma rijetke i dešavaju se jednom u nekoliko desetina hiljada godina. Za razliku od običnih erupcija vulkana, supervulkani ne eksplodiraju tako lako. Magma koja se nalazi ispod površine zemlje skuplja se u njenoj kori, ali nije u mogućnosti da odmah izađe na površinu. Kao rezultat toga, magma nastavlja da kulja ispod površine stvarajući pritisak na Zemljinu koru dok u jednom trenutku ne skupi dovoljno snage da izazove katastrofalnu eksploziju. Ovakva vrsta eksplozija već se dešavala nekoliko puta u istoriji naše planete. Primjera radi, prije 26.500 godina na Novom Zelandu vulkanska zona Taupo doživjela je supererupciju.
novi.ba
