Foto:arhiva
Broj ovisnika o drogama i broj smrtnih slučajeva povezanih s uživanjem droga povećao se prvi put u posljednjih šest godina, a u SAD-u se može govoriti o svojevrsnoj “epidemiji”, dijelom i zato što se droga može jeftino nabaviti, navodi se u nedavno objavljenom izvještaju UN-ovog ureda za droge i kriminal (UNODC).
U godišnjem globalnom izvještaju, povodom 26. juna, Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe i krijumčarenja droga UNODC navodi da je značajan porast uživanja u heroinu u posljednjih deset godina posebno izražen u Sjevernoj Americi, a puno ga je i na evropskom tržištu.
Situaciju s drogom u Bosni i Hercegovini treba posmatrati u kontekstu ukupne socio-ekonomske i demografske situacije u posljednje dvije decenije, naročito uzimajući u obzir vrijeme rata i njegov uticaj. Do naglog porasta broja uživalaca narkotika, pa tako i lica koja prodaju drogu, u Bosni i Hercegovini je posebno došlo u periodu poslije rata. Položaj BiH na takozvanoj “balkanskoj ruti” trgovine narkoticima doprinijelo je povećanoj dostupnosti narkotika u Bosni i Hercegovini.
Devet godina ovisnik o heroinu
Period poslijeratnog odrastanja, besperspektivnost, nedostatak zanimacije, doveli su Dalibora (36) iz Sarajeva do ovisnosti o drogama. S korištenjem “lakih” droga, u smislu eksperimentisanja, počeo je početkom srednje škole, kada se u društvu pojavila marihuana, a onda je došao i heroin od kojeg je bio ovisan devet godina.
“Dobar dio društva je ostao na marihuani, a drugi je želio probati i to jer je vremenom marihuana dosadila. Tada počinje nevolja. Zagazio sam duboko u ovisnost, sa nekih 17-18 godina i bio devet godina ovisan o heroinu. Što više uzimate heroin manje je zadovoljstvo, manji je osjećaj onog prvobitnog zadovoljstva tako da je i tu došlo do zasićenja. Uvijek je postojala ta želja, vremenom sam postao ovisan, ali sam u dubini želio da izađem iz tog problema. Međutim, nisam imao ni načina, ni podrške tako sam sve dublje i dublje tonuo u ovisnost”, ispričao je Dalibor u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Nakon, kako je kazao, svih “ispucanih bonusa” kod prijatelja, posuđivanje novca, gubljenja poslova potražio je pomoć u JU Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Sarajevo. U Zavodu se zadržao šest mjeseci gdje od heroinske ovisnosti prešao na ovisnost o medikamentima, zamjenskim lijekovima koje je pio.
“U dubini sebe sam želio da ne budem ovisan ni o čemu, da budem svoj u konačnici. Nakon što sam ispucao sve bonuse raznoraznih pokušaja liječenja i skidanja samostalno, pripisujući samom sebi kojekakve terapije odlučio sam se i na taj korak. Otišao sam u terapijsku zajednicu gdje sam bio nešto manje od godinu dana. Početak je bio jako težak. Ono što mi je bilo rečeno pri samom dolasku jeste da svoj problem ne tražim ni u prijateljima, ni u poznanicima, ni u porodici, niti bilo kome, već u samom sebi”, kazao je Dalibor.
Važnost resocijalizacije
Tvrdi da nije bilo lako odreći se samog sebe i pobijediti sebe, stare navike, način življenja i razmišljanja. Iz terapijske zajednice izašao je s mišlju da se mora negdje priključiti kako bi ga ljudi prepoznali kao novog, sadašnjeg Dalibora koji će se boriti za život, za bolje sutra kako sebe tako i svoje porodice.
“Počeo sam volontirati i postao član udruženja ‘Proslavi oporavak’, našao sam posao. Resocijalizacija nije nimalo laka. Teška je. Prvi period je prošao teško, bilo je uspona i padova u smislu oslobođen sam od ovisnosti, ali me ljudi i dalje gledaju kroz neko velo sumnje što je na kraju i normalno s ove distance kada pogledam. Ustrajnost u činjenju dobra me je održala i dan danas da radim to što radim i pomažem ljudima kojima je potrebna pomoć”, ispričao je Dalibor koji je sada zaposlen čovjek i otac dvoje djece.
Važnost resocijalizacije u kompleksom procesu oporavka od ovisnosti prepoznalo je udruženje “Proslavi oporavak” čiji je član i Dalibor. Ova organizacija osnovana je 2008. godine od oporavljenih ovisnika koji su imali za cilj da vlastitim primjerom pokažu da je oporavak od ovisnosti moguć i koji su započeli programe u koje su se uključivali ljudi koji su izlazili iz rehabilitacijskih centara.
Pomjera se dobna granica prvog uzimanje droga
“Prepoznali smo problem nedostatka resocijalizaije. Ljudi koji su završavali liječenje u nekoj od terapijskih zajednica nisu nailazili na adekvatnu podršku, niti od institucija, niti od strane svojih najbližih”, kazao je predsjednik ove nevladine organizacije Borislav Goić.
U razgovoru za AA je istakao da kroz osam godina rada i kroz saradnju s mnogim javnim ustanovama i nadležnim ministarstvima, može reći da se u BiH ovisnička scena ovisno o drogama promijenila i da se dobna granica prve konzumacije droge spustila na 13 godina.
Istakao je da je posljednjih godinu-dvije dobna granica onih koji se obraćaju za pomoć njihovom udruženju sa oko 30 godina spustila na 21, što ukazuje na to da se ovisnička populacija promijenila i da je najčešće riječ o korisnicima sintetičke droge “anfetamin speed”.
Udruženju “Proslavi oporavak” javljaju se ovisnici koji traže pomoć i motivaciju za liječenje, te oni koji su završili tretman u nekoj komuni i koju teže uspješnoj resocijalizaciji.
“Sada je problem što treba pronaći novu sredinu. S kim se družiti? Nisu educirani – Trebaju edukaciju. Nisu zaposleni – Trebaju se zaposliti. Više nije pitanje samo zaposlenja nego i pravog odabira posla. U tome im pomažemo da im kroz primjere, kontakte komunikacije i saradnje omogućimo da prvi korak u resocijalizaciji bude lakši”, kazao je Goić.
Nedostatak sistemske pomoći
Kako je kazao, u državi postoje programi za podršku ovisnicima, ali nedostaje sistemska pomoć, odnosno jedna “zaokružena cjelina”.
“Za pozitivan primjer bih uzeo Hrvatsku koja sa svojim Uredom za droge u kojem je zaposleno 12 ljudi koordinira radom svih. Nama fali krovna institucija i koordinacija”, rekao je Goić.
Poručio je da ovisnost treba tretirati na jedan multidisciplinaran način jer, kako je kazao, ovisnost nije problem koji se tretira samo medicinski.
“Ukoliko se ograniči da problem ovisnosti tretiramo samo na medicinski način onda je sve u lijeku. Znamo da nijedan lijek ne može promijeniti ljudski karakter. Trebamo pristup – socijalni i psihosocijalni, i da kroz te stvari dođe do jedne poželjne promjene u ponašanju ovisnika. Ne samo na medicinski način, jer danas medicina može zaustaviti svaku ovisnost, ali samo zaustaviti. Ali, da ona može čovjeka dovesti na mjesto gdje on dugotrajno apstinira – jako teško”, poručio je Goić.
Na osnovu prikupljenih operativnih podataka državnog Ministarstva sigurnosti, područje Bosne i Hercegovine predstavlja tranzitno područje krijumčarenja opojnih droga.
Na ilegalnom tržištu u Bosni i Hercegovini prisutne su gotovo sve vrste opojnih droga, a dominiraju produkti kanabisa, heroin i sintetičke droge. Potrošnja droge je u porastu, ali i dalje je relativno niska u poređenju sa drugim evropskim zemljama, navodi se izvještaju Ministarstva sigurnosti BiH za 2015. godinu.
Veliki broj intravenskih korisnika
“Kada govorimo o ovisničkoj supkulturi i ovisničkoj sceni u BiH prije svega moramo imati na umu da je ovo tranzicijska zemlja, koja je preživjela ratna razaranja da je došlo do drastičnih problema na ekonomskom, a pogotovo na socijalnom polju. To se odrazilo na sve aspekte života, a najviše na porodicu. Porodica kao koncept je narušena što je dovelo do mnogih drugih problema, između ostalog, i pojave ovih oblika devijantnog ponašanja kao što je problem ovisnosti”, objasnio je Šahim Kahrimanović, doktor socioloskih nauka, JU Terapijska zajednica Kampus KS.
U ranim devedesetima u Bosni i Hercegovini je bilo registrovano oko 1.500 korisnika droga, a prema procjenama stručnjaka, ukupni broj korisnika, uključujući i one neregistrovane bio je tri puta veći. Ni danas nije utvrđen broj problematičnih korisnika droga putem standardnih metoda. Stručnjaci procjenjuju da je broj intravenskih korisnika droga u Bosni i Hercegovini iznad 10.000.
“Posljednjih 10-15 godina desile su se mnoge promjene u odnosu na prijeratno vrijeme. Obzirom da je BiH na području te balkanske rute, dosta droge prođe kroz našu zemlju i dosta se ovde zadrži i prema posljednjim procjenama iz 2012. godine, otprilike oko 12.500 osoba je registrovano kao ovisnici koji intravenozno koriste droge. Ako bismo taj broj pomnožili s brojkom od, smijem reći, pet do sedam dobili bismo jedan alarmantan podatak samo o osobama koje koriste heroin”, istakao je Kahrimanović.
Predrasude i nedostatak podrške
Prema Zavodu za javno zdravstvo FBiH i Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske na razvoj faktora koji su primarno uticali na razvoj ovisnosti, na prvom mjestu se ističe uticaj mikroklime (društvo, partner), poremećaji komunikacije u porodici i neznanje.
“Društvo je svjesno problema, ali ne preduzima ‘operativne zahvate’. Najčešće probleme guramo pod tepih i tu se pojavljuje ta predrasuda prema ovisničkoj populaciji i predrasuda ovisnika prema ulascima u tretmane”, kazao je Kahrimanović.
Napomenuo je da je Kanton Sarajevo dosta sistemski riješio problem tretiranja ovisnih osoba gdje pored medicinskog koncepta postoje i modeli psihosocijalne rehabilitacije, kao što je Terapijska zajednica Kampus, mnoge nevladine organizacije koje se rade na polju prevencije ovisnosti, ali se slaže da nedostaje uvezivanje odnosno takozvani “networking” između institucija kako bi se problem ovisnosti sistematski riješio.
Smatra kako je potrebno napraviti segregaciju onih koji su zaista ovisnici od onih koje na neki drugi način konzumiraju drogu.
“Postoje predrasude prema ovisničkoj strukturi, ali mnoge osobe koje su ovisnici ne potpadaju pod kriminalni milje, to su ljudi koji imaju život kakav mi živimo samo sa tim problemom više, iz tog ugla taj ‘networking’ je neophodan da bi se i kroz taj segment stereotipi i predrasude prema ovisničkoj populaciji minimalizirali”, poručio je Kahrimanović.
haber.ba
