“Imam prodavnicu bicikala, i svaki dan u nju svraća jedan mali Rom, koji me pita da mu dam pare za doručak da nešto pojede.
Iako mu uvijek dam nešto sitniša, taj dan sam bila opterećena svojim problemima i nervozna, i rekla sam mu, malo povišenim tonom da nemam para, da toga dana ni ja nisam ništa jela i da izađe iz moje radnje.
Poslušao me je i izašao bez riječi iz prodavnice.
Na moje iznenađenje, vratio se nakon nekih 15-tak minuta. U ruci je nosio jednu kiflu na papiru, koja je bila podijeljena na dva dijela. Zamolio me je da je podijelimo.
Kad sam to vidjela, nešto mi se stislo u grlu, nisam mogla vjerovati. Samo sam mu rekla: “Izaberi bicikl koji želiš da ti poklonim”.
A nikad slađu polovinu kifle nisam pojela nego tad…”
haber.ba
