Merima je primljena na beogradsku Akademiju kad je imala samo šesnaest i po godina.
A onda, kad je imala 21 godinu, na “peglicu“, u kojoj je bila s bratom, naletjela je “lada“. Uz mnogo muka je preživjela ovu saobraćajnu nesreću. Zadobila je tešku povredu kičme i ostala nepokretna!
Operisana je na beogradskoj Ortopedskoj klinici. Po njenoj procjeni “uz lošu organizaciju tog hiruškog zahvata“! Na terapiju je išla u Rusiju, pa u Ukrajinu i Kinu. Vratila se poslije toga u Srbiju, a prije desetak godina se preselila na Novi Zeland.
Dok je bila na liječenju u Kini, upoznala je Vladimira Mijuškovića, koji se bavio trgovinom.
“Jedne divne jeseni osvojio me je zaljubljenošću. Godinu kasnije, kao plod naše velike ljubavi, dobili smo Mida (22), kome sam dala ime po nadimku mog svekra. Zvuči vrlo lijepo, a kratko je i elegantno“, rekla je Merima a onda se prisjetila i kakav joj je bio period trudnoće.
U drugom stanju je uživala toliko da je poželjela da bude trudna i dvije godine.
“Tako mi je proletjela ta trudnoća, stalno smo negdje jurili i putovali. U 9. mjesecu sam kasnila na porođaj jer sam šila neke stvari. Zaista, bilo je zakazano za četvrtak i ja sam otišla sljedeći utorak tek i u srijedu se porodila. Na kraju me je doktorka zvala i rekla “aman Merima, mislite li vi da se porodite možda“. I zaista mi je to bio neki najljepši period mog života vjerovatno, najdraži period. U to vrijeme kada je dijete čak i neka mala tajna jer samo ja mogu da ga osjetim. Rekla sam da bih mogla svake godine da budem trudna, da imam taj osjećaj češće“, rekla je Merima.
Tokom raspada Jugoslavije bila je u Beogradu ali osjećala je samo muk i bol i, kako kaže, da nije bila u kolicima odmah bi otišla u Sarajevo kod svojih.
Sve je to uvećao i razvod s Vladimirom.
“Nismo se razumjeli u toj situaciji. Da smo znali zašto vjerovatno bismo našli način da se razumijemo. Doživjela sam naš razvod kao cijepanje i rast u različitim smerovima. Veoma smo se voljeli i u vrijeme razvoda, ali nismo mogli da se razumijemo.“
Odlukom da ode na Novi Zeland promijenila je mnogo toga u svom životu.
Odlučila je da živi, da joj invaliditet ne predstavlja nikakav problem i da grabi koliko god može.
Naučila je dobro engleski, posvetila se psihologiji i stekla diplomu kliničkog psihologa. Kasnije je otišla malo dublje pa je stekla i diplomu doktora psiholoških nauka.
“Moj doktorat su odlično prihvatili stručnjaci na međunarodnom skupu u Americi. Kažu da je “revolucionaran, a istovremeno i jednostavan pristup rehabilitaciji“.
Danas predaje na univerzitetu, a radi i kao klinički psiholog na dvije privatne klinike i ima novu, veliku ljubav – Novozelanđanina Risa Kokera.
“Na posao idem svojim kolima koja na krovu imaju specijalnu dizalicu. Njome se moja kolica podignu na krov i tu budu dok vozim. Kad se zaustavim spuštam kolica. Radim sa ljudima svih godina koji su preživjeli neku traumu, depresiju, anksioznost, napad panike, OKP, kao i teške odnose, probleme sa samopouzdanjem i slične stvari.“
ekskluziva.ba
