Foto: arhiva
Pa, iako fizičko kažnjavanje djece kod nas nije tako rašireno kao što je bilo prije 20-30 godina, mnogi se još uvijek drže prakse ‘po turu’ i one stare narodne izreke “šiba je iz raja izašla”. Također, drže da je fizičko kažnjavanje djece vaspitna mjera, a ne nasilje nad njima, a svaku zabranu, a pogotovo onu zakonsku, smatraju ograničavanjem prava roditelja.
Međutim, situacija bi se uskoro mogla promijeniti, jer bi BiH uskoro trebalo da se pridruži većini europskih zemalja i zakonom zabrani svako fizičko kažnjavanje djece, uključujući i kažnjavanje kod kuće.
Europsko vijeće već duže vrijeme poziva na zabranu ovakvog vida ‘odgoja'u što više zemalja, pa i u BiH, uz objašnjenje da i najbezazleniji udarac kod djece može prouzročiti psihološka oštećenja. Pod nasiljem se podrazumijeva i udarac po stražnjici.
Ministarstva pravde rade na novom zakonu
Kako je za Buku potvrdila Saliha Đuderija, pomoćnica Ministra za ljudska prava BiH i članica Vijeća za djecu, inicijativa za donošenje ovoga zakona je u prošlom mjesecu upućena Ministarstvu pravde BiH i nadležnim entitetskim ministarstvima u sklopu harmonizacije zakona sa Lanzerote konvencijom. “Izvješće o realizaciji inicijativa bit će sačinjeno do kraja ovog mjeseca, kada ćemo imati i preliminarne informacije o trenutnim aktivnostima nadležnih institucija. Također, Vijeće za djecu BiH je uspostavilo i stručnu grupu koja će do kraja listopada ove godine završiti i širi stručni materijal vezano za problematiku fizičkog kažnjavanja djece kod nas i koji će također biti upućen nadležnim ministarstvima kao pomoć u identifikaciji gdje sve treba pokrenuti izmjene zakona, ako već iste nisu učinjene”, istaknula je za Buku Đuderija.
Podsjetila je i da je UN-ov komitet u svom periodičnom izvještaju za BiH izrazio zabrinutost prisutnošću fizičkog kažnjavanja djece u obitelji i dao preporuku da se i ovaj vid nasilja zakonom zabrani.
Inicijativu za izmjenu Obiteljskog zakona u RS-u već je podnio Ombudsman za djecu. “Nažalost, nasilne metode u odgoju djece još uvijek su prisutne, a fizičko kažnjavanje se još uvijek ne smatra nasiljem nad djecom, već odgojnom mjerom. S obzirom da Obiteljski zakon RS zahtijeva izmjene i dopune po više osnova, očekujem da će vrlo brzo biti imenovana radna grupa u kojoj će biti angažirani stručnjaci različitih profila, a koja će i na ovo pitanje adekvatno odgovoriti”, kazala je za Buku Nada Grahovac, Ombudsman za djecu RS. Također je dodala da je u cilju zaštite djece od svakog oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja vrlo važna edukacija javnosti i pomoć i podrška roditeljima u izboru alternativnih oblika discipliniranja djece, ne zbog zakona, već zbog djeteta i njegovih potreba, jer djeca kao i odrasli imaju jednako pravo na poštivanje njihovog ljudskog dostojanstva i tjelesnog integriteta.
Kao pozitivan primjer navela je uvođenje programa prevencije nasilja nad djecom u obrazovni sustav, kao sastavni dio školskog programa. Ovo je jedna od realiziranih aktivnosti, čiju inicijativu je pokrenuo upravo Ombudsman za djecu, a koja je, između ostalog, i u funkciji prevencije fizičkog kažnjavanja djece
S druge strane, psiholog Aleksandar Milić, iako se protivi svakom vidu nasilja nad djecom, smatra da je zakonska regulativa ove oblasti preuranjena, kao i da će zakon biti taj koji će najlošije precizirati i najlošije sankcionirati. Time bi, kaže Milić, bila narušena i obiteljska klima i obrazovni autoritet samog roditelja. Takođe bi se otvorio i prostor za lažne optužbe djeteta kada god mu nešto nije po volji. Po Miliću, prije svega treba raditi na stvaranju klime i profesionalnosti u osposobljavanju roditelja kako ne bi imali potrebu ni razmišljati, ni primjenjivati fizičko kažnjavanje.
”Zakonskom zabranom fizičkog kažnjavanja mi ćemo se zapravo baviti posljedicama a ne uzrocima, što je pogrešno. Imamo daleko više potrebe napraviti uvjete za funkcionalniju obitelj i za funkcionalnije odgojno vođenje. Stoga ova inicijativa može biti povod da se malo poradi na funkcionalnosti obitelji” ističe za Buku Milić. Pojašnjava i da funkcionalnost prije svega podrazumijeva rad sa djecom, angažiranje, vaspitno vođenje, objašnjavanje, poučavanje, učenje, stvaranje radnih navika, a ne primjenu prinude, povreda, grubosti odnosno ne podrazumijeva zanemarivanje i zlostavljanje. Ako se, kaže Milić, na taj način radi sa djecom imat će dobre navike i neće biti potrebe za zabranama, iako kvalitetno vođenje u vaspitnom pristupu podrazumijeva i učenje djece šta je to poželjno i prihvatljivo, i šta je nedozvoljeno ponašanje. “Najmanje je poželjno tući djecu, ispoljavati agresiju ili prinudu, ali to se ne može regulirati zakonski. Moramo podržati praktične radionice, a ne držanje teorija i predavanja. Pogotovo stručna služba u školi treba biti educirana i pripremljena da oni budu ti koji će pojačano i intenzivnije raditi sa roditeljima, jer baš u školama ima dosta tih loših refleksija, sve je više vršnjačkog nasilja, te konzumiranja narkotika, cigareta, alkohola. Znači, neophodna je prevencija”, pojašnjava Milić.
UNICEF: 55 posto roditelja u BiH tuče djecu
Koliko je danas zaista prisutno fizičko kažnjavanje djece u BiH nepoznanica je. Tako u banjolučkom Centru za socijalni rad kažu da obimnija istraživanja o ovoj problematici nisu rađena, ali da njihova iskustva govore da se djeca najčešće zlostavljaju, a samim tim i fizički kažnjavaju u obiteljima sa narušenim odnosima, gdje su roditelji alkoholičari, korisnici narkotika ili duševni bolesnici. Nerijetko je, kažu, i loš ekonomski status roditelja razlog ovakvih kazni.
Taođer ističu da zbog zaštite djece od zanemarivanja u obitelji postoje zakonom propisane mjere, a koje podrazumijevaju mjere prevencije, do izuzimanja djeteta iz obitelji. Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi, dijete se iz biološke obitelji može izmjestiti ukoliko roditelj zlostavlja dijete, ukoliko ga napusti, zanemaruje, ne vodi brigu o njemu, ukoliko ga izrabljuje, spriječava njegovo školovanje ili ga pak potiče na kriminal i alkohol.
pogled.ba
