Foto:arhiva
Petnaest minuta slave. Tri godine uvreda. Previše je Ayelet Waldman koštala njena “nepristojna” izjava ljubavi, objavljena 2005. na stranicama New York Timesa: “Ako je dobra majka ona koja voli svoje dijete više od ikoga na svijetu, ja onda nisam dobra majka. Ustvari, onda sam loša majka, jer volim svog muža više od naše djece.” Reakcije: skandal i ozlojeđenost. Nije mogla vjerovati da će je toliko ljudi zamrziti. Mediji su je ignorirali, a na blogovima ju je masakrirala “čitava vojska dobrih majki”. Ayalet je ocijenjena prijetnjom za društvo, proglasili su je luđakinjom kojoj treba oduzeti djecu.
Pogrešno shvaćena rečenica
Ayelet Waldman (45), američka spisateljica rođena u Jerusalemu, autorica deset romana, majka četvero djece, supruga pisca Michaela Chabona (u kojeg je ludo i smrtno zaljubljena), nije se uplašila. Reagirala je upotrijebivši oružje s kojim je najvještija – riječi. Napisala je knjigu, svojevrstan zabavan pamflet pod nazivom Bad Mother, ili tačnije: “majčinski zločini, manje nesreće i slučajni trenuci milosti jedne loše majke”. Radi li se o eksplicitnom odgovoru na upućene joj kritike? Njen odgovor je potvrdan. Upravo to predstavlja njena knjiga i namijenjena je onima koje zanima ko je i šta radi jedna loša majka. Ona će sve objasniti, iz prve ruke. Radi se, dakle, o provokaciji?
“Moja slavna rečenica je pogrešno shvaćena”, objašnjava Waldmanova. “U intervjuu objavljenom 2005., glasno sam se pitala kako to da mnoge žene koje lično poznajem nemaju više seksualne odnose sa svojim muževima (što sa mnom nije slučaj)? Moja teza je bila da su strast svjesno usmjerile prema djeci. Libido je nestao, prepustio je mjesto majčinstvu, i to je ono što ih čini dobrim majkama. Završila sam razgovor pitajući se da li to znači kako ja možda nisam dobra majka, jer i dalje strasno volim svog muža. Svjesna sam činjenice da mnoge žene to ne prihvataju, s obzirom da vole djecu više od svega, i od muža i od Boga.”
Najgori neprijatelji majki su druge majke. Neumoljive posmatračice koje očekuju najmanji pogrešan korak druge majke kako bi digle uzbunu. Zašto? Užasno su nesigurne i pod ogromnim stresom. Osjete kako ih okolina osuđuje, postaju netolerantne i sklone kažnjavanju, najprije sebe samih.
“Mnogo puta sam se pitala odakle li stižu nemir, tjeskoba i zabrinutost majki? Veoma sam patila nakon odluke da ostanem u kući i posvetim se porodici. Tokom tog perioda shvatila sam da se radi o stanju sličnom izgubljenosti”, priznaje Ayelet Waldman.
Negativni modeli majki
Jedna “dobra majka” je uvijek vesela, nikada se ne žali, igra se sa svojom djecom (uvijek obučenom u čistu odjeću), priprema zdrav doručak, aktivna je u društvu i navečer nikada nije umorna za seks. Ako je to model dobre majke, za Waldmanovu je jednostavno nemoguće biti takva. Uloga “dobrog oca” je potpuno suprotna i mnogo lakša. Kako bi jedan otac pripadao kategoriji “dobrih očeva”, dovoljno je da dolazi kući na večeru, na školske priredbe i prisustvuje porodu. Dobra majka je izmišljen lik, nevolja je što nastavljaju da ih ocjenjuju prema tom modelu i podstiču nervozu majčinstva. Loše majke iz knjige zapostavljaju djecu zbog avantura, kao Tolstojeva preljubnica Ana Karenjina ili, mnogo skromnije, kako bi ludovale u diskoteci, kao zvijezda popa Britney Spears. Ili ne vode dovoljnu brigu jer ih imaju previše, kao Nadya Suleman, kalifornijska majka osam blizanaca vantjelesno začetih.
“Ustvari, radi se o potrebi da imamo negativne modele majki. Kada vidimo obnaženu Britney Spears u noćnim klubovima, ponekad i bez donjeg rublja, pomislit ćemo kako nismo tako loše majke. Postoji, dakle, neko ko se ponaša gore od nas, tješimo se! Savršene majke su mit iz pedesetih. Angelina Jolie bi željela prekopirati taj model, a mogla bi zapasti u težu krizu bez svih onih dadilja koje joj stoje na raspolaganju. Istina je da je svaka majka u isto vrijeme i dobra i loša. Ne treba dozvoliti da se upadne u zamku određenog modela, bolje je misliti svojom glavom i nikad ne pomišljati da će neka mala greška zauvijek upropastiti naše dijete.
Istina, i samo istina
Kćerka feministice iz sedamdesetih, Ayelet je od majke naslijedila san o jednakosti među spolovima: “Moja majka je bila dobra, majčinstvo je nije zabrinjavalo, imala je druge ambicije (propale) i drugačije probleme. Brak s mojim ocem bio je prava katastrofa, zbog čega sam imala nesretno djetinjstvo. Vjerujem da je pogrešan brak jedna od najgorih nesreća koje vam se mogu desiti u životu. Zbog toga smatram da je bračni odnos od primarne važnosti. Tako sam zaljubljena u svog muža da njemu želim biti savršena žena. Možda to bude tema moje naredne knjige.”
Za sada, otvoreno govori o abortusu u četvrtom mjesecu zbog straha od genetske anomalije (čime je na sebe navukla bijes protivnika abortusa), o nevinosti izgubljenoj sa 14 godina, o bipolarnoj depresiji, poremećaju koji je rastužuje i nadahnjuje (napisala je tri knjige za sedam mjeseci), i koji tretira lijekovima (jer djecu želi poštedjeti napada ljutnje), što pokazuje njenu strast prema iskrenosti i apsolutni nedostatak stida pri razotkrivanju vlastite ličnosti.
Nije joj nimalo neugodno pred djecom? “Ubijeđena sam da majka ima obavezu govorenja istine. Htjela sam biti iskrena pred djecom, ali i pred čitateljima. Nadam se da sam svima pokazala da istina može biti iskupljenje pred strahom, čak i onim da ste razbili najgori od svih tabua.”
Michael Chabon, Ayeletin suprug, i njihovo četvero djece smatraju da je pretjerano samokritična, nemilosrdna prema samoj sebi, ali da je – dobra majka.
gracija.ba
