Nakon nekoliko opuštenih rečenica, razgovor smo započeli “Zvezdama Granda”.
– Vrijeme mi leti, nikako da ga zakočim, tako je kad se uđe u šezdesete godine. Učinilo mi se kao gladna godina da sam u priči “Zvezde Granda”, otprilike, već pet godina. No, uvijek sam se u “Zvezdama Granda” osjećao ugodno zbog stava koji imam i koji mi nikada nije pravio problem. Suviše volim muziku da bih s njom kalkulirao, jer nisam kalkulirao ni kada je moja kćerka Džidža bila u “Zvezdama Granda” – kazao je Stojković.
Možete li prokomentirati ovogodišnje takmičare “Zvezda Granda”?
– Mislim da su se u ovoj sezoni kandidati već malo iscrpjeli. Ove godine moglo je biti i boljih kandidata. No, “Zvezde Granda” brzo odmiču, a djeca ne mogu da porastu. Ima nekoliko dobrih pjevača od prošle godine, nekoliko novih, sve u svemu, mislim da će i ova sezona biti uspješna. Već se zna, to je javna tajna, da je ovaj muzički šou najgledaniji u regionu tako da je to, prije svega, zadovoljstvo Saše Popovića, koji je vlasnik i autor te emisije, a i nas, koji smo dio ove priče, naročito mene, koji sam tu od početka.
Pada li Vam teško kada morate uputiti kritike takmičarima?
– Ne pada mi teško, jer kritiku nikada ne upućujem lično, u smislu kako je neko obučen, kako izgleda, nego ocjenjujem isključivo pjevanje kandidata, riječima koje su edukativnog karaktera. Onda kada ih kritiziram, ne kritiziram ih da bih sebe preko nekog kandidata istaknuo kao umjetnika ili znalca nego da bih se približio kandidatu i objasnio mu kako da popravi sebe i svoje pjevanje za sljedeće izvlačenje.
Kakvu budućnost predviđate prošlogodišnjem pobjedniku Harisu Berkoviću?
– Ne bih volio da se pogrešno protumači, ali narodna muzika je i prije devedesetih godina i poslije kretala iz Beograda, u smislu kao centar supkulture. Imam osjećaj da se Haris malo zagubio. On ima predivan lik, predivnu boju glasa, ali ovo što sam čuo na televiziji, čini mi se da je moglo i bolje. Za razliku od Amara Jašarspahića Gileta, koji je bio borac u startu, nije bilo dileme. S obzirom na to da je u “Grandu”, Haris ima sve predispozicije da uspije. On je rođena zvijezda, ali ga treba malo oblikovati. Ima predivan osmijeh i mislim da će njega produkcija i Saša Popović dovesti u red.
Velike zvijezde
Šta najčešće savjetujete svojoj kćerci Aleksandri?
– Da budem iskren, ja što sam savjetovao, savjetovao sam. Sad me niko i ne pita za savjet. Uglavnom savjetujem jednom rečenicom, jer među nama ipak ima određenog mimoilaženja u ukusima, ali zajedno reagiramo na dobru interpretaciju, dobru pjesmu, aranžman, zvuk i blagonaklonost prema muzici. Muzika je nešto lijepo, jedina je to umjetnost koja živi 24 sata s nama, kroz spotove, koncerte… Muzika se mora voljeti i to je ono što kćerci pokušavam objasniti. Vrijeme je drugo. Uvijek sam se užasavao rečenice koju neke moje kolege, moji savremenici, izgovaraju: “E, u naše vrijeme, sve je bilo bolje…” A, ja sam to isto slušao prije četrdeset godina, kada sam počinjao karijeru. No, kažem, samo treba oslušnuti omladinu, jer na mladima svijet ostaje. Treba ih savjetovati samo onoliko koliko oni žele da to prihvate, ne više.
Kakva je danas situacija na estradi?
– U muzici se sve mijenja, kao i život i okolina. Nekad se automobil vozio 50 kilometara na sat, a danas idu tristo kilometara na sat, tako se i tempo u muzici mijenja. Muzika ne trpi jeftinoću, zato i jeste povika na ovu muziku, koja se danas radi. Nekad se muzika snimala s velikim orkestrima, svaki šef orkestra je imao svoje ljude i svoj zvuk, a danas se muzika radi uz pomoć kompjutera i nekoliko programa. Sve je jeftino, jadno, tužno… Moje opravdanje je da u Americi, Engleskoj, Italiji, Njemačkoj… najveće zvijezde snimaju uživo, s bendovima i ti snimci koštaju po milion dolara, ali se zaradi sto miliona. Niko ne radi s kompjuterom, jer kompjuter služi kao pomagalo za snimanje demosnimaka. Znači, kod nas je muzika sirotinja.
Proslavljeni ste kompozitor, a Vaše pjesme danas su najveći hitovi. S kim naročito pamtite saradnju?
– Radio sam kompozicije, ali sam više radio kao aranžer, čovjek koji je neke kompozicije dovršavao, pa ih oblačio u neko muzičko odijelo. Saradnju pamtim sa svim pjevačima koji su danas velike zvijezde, poput Halida Bešlića, Šerifa Konjevića, Vere Matović, Vesne Zmijanac, Šabana Šaulića… Pravili smo velike tiraže i uspjehe. Bilo je to dobro vrijeme…
Održati tradiciju
Trenutno ste, osim u “Zvezdama Granda”, angažirani i na još jednom muzičkom projektu. Hoćete li nam otkriti o čemu je riječ?
– Radim muzičku emisiju za Radio-televiziju Srbije, koja će se emitirati i na programu koji se gleda u inozemstvu i na Balkanu. Riječ je o emisiji čiji sam autor i urednik, sa svojim timom. Kolega Dragan Šaranović i ja imali smo ideju da zovemo jednog centralnog gosta i dva pjevača, poput Harisa i Gileta, kao i mlade talente. Svi moraju pjevati jednu izvornu pjesmu i svoj hit ako ga imaju. Sve se zasniva na izvornoj muzici, ali se treba probuditi i vidjeti šta se događa oko nas. Moja ideja je, prije svega, tradicija, a onda i ono što se danas sluša.
Zahvalnica doktorima
Kako je danas Vaš sin Aleksandar, koji je nedavno u Konjicu imao saobraćajnu nesreću? U jednoj od emisija “Zvezde Granda” javno ste zahvalili doktoru Ismetu Gavrankapetanoviću, koji mu je sa svojim timom spasio život.
– To je tačno, zahvalio sam doktoru Ismetu Gavrankapetanoviću, načelniku Ortopedije Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu i njegovom uspješnom timu, koji su brzo reagirali i spasili mog sina. Već ih sve uveliko doživljavam kao prijatelje. Aleksandar je dobro, hvala Bogu, molimo ga da se ženi, a on neće.
Zašto ne bih bio Bosanac
S obzirom na to da su se mnogi pitali odakle Draganu Stojkoviću nadimak Bosanac, poznati kompozitor je to jednom prilikom objasnio na Facebooku…
– Rođen sam u Konjicu, tačnije u dolinama Neretve i Prenja. Dobar dio života proveo sam u Sarajevu, radio sam sa mnogim pjevačima iz Bosne. Svake godine rado dolazim na raftinge na Neretvi, u Konjic. Zašto onda ne bih bio Bosanac – napisao je Stojković.
avaz
