Zorica Brunclik (Foto: arhiva)
To što je rođena Beograđanka, kako kaže, nije joj mnogo značilo, jer je njen otac napustio porodicu i prije nego što je imala vremena da upozna bolji život, prenosi magazin “Story“.
“Mama Zlatija je sama brinula o meni i trojici braće. Živjeli smo u najvećoj bijedi jer je majka imala jadnu platu. Ne postoji ništa čega bih voljela da se sjetim iz tog perioda, što ne znači da ga se stidim. Bila sam najstarija i jedino žensko u porodici. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živjela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom, ali i bogatstvom. Otac me je odvodio i ostavljao po nekoliko mjeseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živjela kao bubreg u loju, nosila najbolju odjeću, jela najfiniju hranu…nakon određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzila, jer me vraćala u siromaštvo”, priznala je Zorica.
Petogodišnja Zorica je u tim trenucima za majku imala samo jedno pitanje: Šta ću ti ja?! Željela je da je ostavi kod tate da uživa u izobilju. Sa suzama u očima i danas se sjeća kako je mama jednom prilikom došla po nju sa najjeftinijim grožđem, a Zorica, koja je kod oca jela krupne grozdove, bacila je ponuđeno voće. Folk diva kaže da taj postupak sebi nije oprostila ni dan danas. “Nije mi bilo jasno zašto sam joj baš ja bila potrebna, kada je imala još djece. Tek kasnije sam shvatila da je moj otac, tako što me je dovodio kod sebe, želio samo mami da napakosti. Svojim očima sam mogla da se uvjerim koliko je težak posao radila u ciglani, jer sam joj nosila doručak koji se sastojao samo od hljeba i flaše vode.
Pošto u očevoj familiji dugo nije bilo djece, njegovi roditelji, koji su bili veoma mladi i insistirali na tome da ih ne zovem baba i deda, željeli su da me usvoje, ali me mama nije dala. Kasnije se majka udala po drugi put, kako mi se čini, samo da bi mom ocu stavila do znanja da ne može da dolazi kad god poželi”, rekla je pjevačica. Kada je Zorica krenula u osnovnu školu, majka Zlatija joj je zbog đačkih obaveza ukinula odlaske u raskošnu očevu kuću, a rodbina plave krvi ostala joj je samo u sjećanju. Godinama nakon što je njena majka u pedeset i prvoj godini umrla, Zorica je slučajno saznala da bi, kada bi joj procesom denacionalizacije vratili svu imovinu očeve familije, bila među najbogatijim Beograđankama. “Sretna okolnost bila je što se moja baka družila sa majkom pjevača Bore Spužića Kvake, čijoj kćerki je bila potrebna pomoć oko školskih zadataka.
S obzirom na to da sam bila odličan đak, rado sam joj izlazila u susret. Uvijek sam se najavaljivala u vrijeme ručka, znajući da će me pozvati da sa njima jedem, što nikada nisam odbijala. Majka je bila stroga i ponosna, nije nam dozvoljavala da tražimo. Ako smo bili gladni, morali smo da se dovijamo na razne načine ne bi li se najeli kada bismo nekuda išli. Sjećam se sreće kada je Bora jednom prilikom svoju kćerku i mene odveo u Beograd, gdje nam je obema kupio istu odjeću i obuću. Doživotno ću pamtiti riječi kojima mi se obratio kao petnaestogodišnjoj devojčici: Zašto se mučiš, bolje ti je da ideš da pjevaš i pomogneš tu svoju sirotinju! Završila si osmi razred, a ako budeš željela da se školuješ, učini to kada budeš imala novca”! Potom ju je odveo u Beogradsku estradu, gde je odmah dobila šansu. Braća Karić, koji su u to vrijeme imali bend Plava zvezda, tražili su pjevačicu, pa je Zorica ubrzo sa njima počela da nastupa. Nekoliko mjeseci kasnije zaradila je tri puta više od mjesečnih priliva svoje porodice.
Međutim, kada je vidjela ogromnu sumu novca na računu svoje kćerke, oprezna majka odvela ju je pravo u policiju, da se utvrdi na koji način ih je zaradila. Nakon što su joj objasnili da je sve stečeno pošteno, krenule su u kupovinu snova. “Otišle smo u najnoviju robnu kuću i za sav novac kupile hranu, pa smo kući došle sa dva prepuna taksija. Namjestili smo slavski sto, na koji smo stavile sve što smo donijele i toliko smo se prejeli da smo tri dana kasnije svi imali dijareju. Kada sam došla do većih para, napravila sam majci i svom rođenom bratu Ljubivoju kuće. Prije nekoliko godina pričao je u medijima da mu nikada nisam pomagala, ali ja mu za to ne zamjeram. On voli da popije, a kuća u kojoj su ga novinari zatekli bila je druga po redu koju sam mu platila, jer se prethodno razveo i ostavio djeci krov nad glavom. Ne čujemo se i ne viđamo, ali on je moj brat i ja mu sve opraštam”, zaključila je Zorica.
senzacija.ba
