Nakon potrage za nestalom petogodišnjakinjom koja je trajala sedam dana i sedam noći, odlučeno je da će potraga biti obustavljena.
No, Damiru Kavgiću, dobrom čovjeku iz Gornjeg Srebrenika, priča o malenoj Samiri nije dala mira. Pogledavao je zajedno sa svojom suprugom na svoju petogodišnju kćerku i samo mislio o izgubljenom djetetu. U petak je sam krenuo u potragu.
“Srce me je vuklo toj djevojčici i svaku noć smo od Samirinog nestanka moja supruga i ja o njoj razgovarali. Svake noći smo se pitali da li je živa, gdje je i kako li je sama i izgubljena u divljini. Duboko nas je to diralo. Tako sam ja i odlučio da je pođem tražiti, bio mi je dovoljan samo pogled na moju djevojčicu“, priča Kavgić za Klix.ba.
Djevojčica u džungli
Nakon što je Samirin brat Elvedin pronađen sam, iako su zajedno nestali, nešto ga je, priča Kavgić, vuklo njoj.
“Pokušao sam u selu u kojem živim organizovati potragu no niko se nije htio priključiti. Taj dan su rekli da se djevojčica više neće tražiti. No, mene je nešto vodilo njoj i odlučio sam da idem u šumu. Poveo sam svog tirnaestrogodišnjeg sina i prijatelja i krenuli smo na Majevicu“, pojašnjava Damir.
Kako je istakao, uputili su se prema obližnjoj klisuri i rijeci Bistrici. Hodali su sat vremena i uzvikivali smo Samirino ime nadajući se da ćemo čuti odgovor.
“Išli smo rijekom 100 metara i nismo mogli dalje jer je neko drveće upalo u vodu. Tako smo krenuli desno uz planinu. To je džungla, vikali smo, a kada nismo čuli odgovor odlučili smo da malo sjednemo i da se odmorimo. Kroz pet minuta čuli smo slabašan glasić, bilo je to kao oglašavanje malog janjeta. Shvatili smo da se radi o dječijem glasu“, ispričao je Damir.
Poljubio sam je i potrčao koliko me noge nose
Podijelili su se. Damir je otišao uz potok a njegov sin i prijatelj niz potok. Na udaljenosti od oko 30 metara Damir je ugledao djevojčicu.
“Glava joj je bila među koljenima, bila je bez odjeće, u nekoj polu komi, navalile su muhe na nju, imala je otvorene rane i već su crvi bili na njoj. Uspjela je podići glavu i pogledati me. Uhvatila me je panika ali polako sam je uzeo i rekao sam joj: “Dođi da te čiko vodi mami i babi.“
“Zagrlila me je, imala je još malo snage u ručicama i kao da je mamu dozivala. Poljubio sam je u obraz i potrčao koliko me noge nose“, dodao je.
Žurio je, kako dalje priča, da izađe na vrh planine kako bi uhvatili signal i mogli pozvati Hitnu pomoć i policiju. Penjali su se najbrže što su mogli, kao bez duše.
Ona će živjeti
“Trčao sam koliko sam mogao, samo sam molio boga da stignem djevojčicu spasiti. Molio sam se Bogu i govorio da mene uzme ali da nju poživi. Kad smo izašli gore pozvao sam policiju i Dom zdravlja Srebrenik. Pomoć je stigla u roku od sedam minuta. Tada sam se onesvijestio od iscrpljenosti, stresa, i ja sam dehidrirao. Međutim, samo je važno da će djevojčica preživjeti, ona će živjeti“, kazao nam je Damir.
Nakon svega posjetio je i Samirine roditelje ali oni jednostavno nisu mogli vjerovati da im je kćer pronađena.
“Morao sam im pokazati ličnu kartu kako bi vjerovali da sam to ja i da sam našao njihovu djevojčicu“, kazao nam je Damir.
Ističe on da je sigurno da Samira još jedan dan ne bi preživjela u divljini naročito zbog činjenice da je upala u korioto iz kojeg sama nije mogla izaći.
Podsjećamo Elvedin i Samira Alić nestali su prošloga petka 17. 07. kada su navodno, pod izgovorom da se idu kupati u obližnjoj rijeci otišli od kuće. Tada im se zagubio svaki trag. Elvedin je pronađen u teškom stanju i polu nag pet dana kasnije dok je djevojčica pronađena prije dva dana. Pukom srećom su ostali u životu naročito imajući u vidu da su proteklih dana bile velike vrućine u našoj zemlji ali i da je Elvedin dijete sa posebnim potrebama.
ekskluziva
