Proročanstvo (Foto: Ilustracija)
Proročanstva… Neki im vjeruju, neki ne. Poneka su se navodno ostvarila, a neka se još očekuju… Bilo kako bilo, pročitati neka proročanstva zna biti zanimljivo, posebno onima koji vole proviriti i u dobar SF roman. Proročanstva dođu te negdje, na isto.
Od poznate slijepe bugarske proročice koja je prema nekima zapravo bila opsjednuta demonima, slavnog Nostradamusa pa sve do srpskih seljaka braće Tarabića… Predviđalo se svašta, a ponešto se kao i dogodilo.
No, kako je o babi Vangi i Nostradamusu već dosta toga napisano, spomenimo sad braću Tarabić i njihovo Kremansko proročanstvo.
Braća Tarabići, Mitar (1829. – 1899.) i Miloš (1809. – 1854.) bili su dva nepismena seljaka iz srpskog Kremna, smještenog pod planinom Tarom.
Za njih se kaže da su prorekli mnoge stvari koje su se dogodile. Miloš je kazivao kako sve te stvari što će se dogoditi vidi “dok u gori gleda”. Priča se, Miloš je puno vremena provodio u šumi.
Braća Tarbići svoja navodna viđenja imali su prije početka Prvog svjetskog rata.
Tarabići su navodno predvidjeli i pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na prestolju Srbije, propast Karađorđevića, njihov povratak u zemlju, dolazak Josipa Broza na vlast (dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu)…
Tarabići su vidjeli i ovo: “Narod će izglupiti i glupiti sve više i više, rađat će se ljudi, a da ne znaju tko im je djed i pradjed”. “Kad svijet počne živjeti u miru nakon Drugog Velikog rata, sve će biti samo gorka iluzija… jer će ljudi zaboraviti Boga i vjerovat će samo svojoj inteligenciji. A ljudska inteligencija u usporedbi s Božjom voljom i znanjem nije niti kapljica u oceanu…”, predviđali su zloslutno Tarabići.
“Čovjek će napraviti kutiju s nekim dugmadima i slikama, ali neće biti u stanju komunicirati sa mnom koji ću biti mrtav. Iako će ove kutije s dugmadima biti blizu ovom drugom svijetu, kao što su dlake na glavi blizu jedna drugoj… Uz pomoć ovih kutija, čovjek će biti u stanju da vidi sve što se događa u svijetu…”, proročanstvo je Miloša s početka 19. stoljeća.
“… Ljudi će činiti mnogo glupih stvari, misleći da znaju i mogu sve, ali u stvari, ne znajući ništa. Mudar čovjek će se pojaviti na Orijentu i njegova mudrost će prijeći sva mora i granice, ali ljudi dugo neće vjerovati njegovoj mudrosti. Njihove duše neće biti opsjednute đavlom, već nečim mnogo gorim… Oni će misliti da je njihova iluzija stvarna istina, ali u njihovim glavama istine neće biti…”, dio je proročanstva braće Tarabić.
“U Srbiji nećeš moći razlikovati tko je muško, a tko je žensko dijete. Svi će iste haljine nositi! Ta nesreća će nam doći s drugih strana, ali će se kod nas najviše zadržati. Vidjet će se mladoženja i mlada, a nitko neće znati tko je od njih dvoje tko”, kazivala su braća Tarabići, a je li to došlo i je li se ostvarilo njihovo proročanstvo, prosudite sami.
“Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđe iz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje… Onda će nastupiti najveći opći rat…”, govorili su.
“Kad izbije ovaj ljuti rat, teško onim vojskama koje budnu ulijetale u nebo, a blago onim vojnicima koji budnu po zemlji i po vodi. Mi (o.a Srbi) u tom ratu nećemo ratovati, ali će se drugi biti preko naših glava. U zraku iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju.
Samo jedna zemlja na kraju svijeta, opasana velikim morima, velika kao ova naša Europa, bit će mirna i spokojna bez nedaća i nesreće… Na nju ni preko nje nijedna bomba neće puknuti.
Oni koji pobjegnu sklone se u tri križa gore, tamo će naći svoj spas te će poslije živjeti u izobilju, sreći i ljubavi jer rata više nikad biti neće…”, pričali su.
Najavili su kako će poslije tog rata na prijestolje svijeta doći plemenit i dobrodušan čovjek – riđi, kako su rekli, a svijetu će donijeti sreću i vladat će dugo, do svoje smrti, od Boga dane.
dnevno.hr
